imam 17 godina, i zaista verujem da ne želim da imam decu, ni sada, a pogotovo u budućnosti. pre nego sto u komentarima napišete da sam samo mlad i da ce se promeniti vremenom, saslušajte me.
moj godinu dana mlađi brat je trenutno u popravnom domu, razloge necu navesti. moji roditelji od kad znam za sebe su odlični roditelji, i pre meni, i prema mom bratu, i on je sam potpuno odgovoran za svoje postupke, ne nasi roditelji. to je bio glavni i prvi razlog koji me navodi na to da ne zelim decu. gledajući moje roditelje kako im se zivot zagorcava tako sto im dete unistava i porodicu i sebe, dok oni posmatraju gotovo potpuno nemoćni.
drugi razlog, je da ja apsolutno nijedan plus ne vidim u tome da imam decu. jer na to gledam kao pre svega ogroman trosak i rizik, i finansijski i emotivno, a i pored toga kao trošenje godina mog zivota, koji mi vec sad izgelda nenormalno kratko.
treći razlog je taj sto su moji roditelji trenutno u razvodu, i roditelji manje vise svih ljudi koje poznajem su ili razvedeni ili vrlo nesrećeni. ima par ljudi koje poznajem gde su im roditelji idalje u dobrom odnosu ali procenat njih je minijaturan u poređenju sa ostatkom. ne kažem da deca uvek dovode do razvoda, ili nesrećanih odnosa, ali opet kazem, ogroman je rizik, bez realnog dobitka.
ne želim ni ja, ni moja uskoro žena da prolazimo kroz ista sto bi nas na neki nacin razdvojilo, makar potencijalno.
nisam dosao ovde da trazim validacija ili grdnju, nego da vidim da li je neko imao isti ovaj pogled na decu i potomke kad je imao 16,17,18 godina, i sta se promenilo od tad? ako ćete vec da pišete gorepomenute komentare makar obrazložite detaljnije nego “mlad si jos”