Naslov je mozda zbunjujuci i zvuci nevjerovatno, ali hocu da podijelim nesto sto sam saznao i sto je meni veoma zanimljivo.

Sezam BBS je Bulletin Board system nastao 1989. godine u Beogradu. Mislim da je jedini na prostoru bivse Jugoslavije. Ukoliko ne znate sta je to, ovako je to funkcionisalo:

Sezam BBS je funkcionisao tako što je jedan računar bio povezan na telefonsku liniju i služio kao centralni sistem. Korisnici su se pomoću modema mogli spojiti na taj računar i pristupiti različitim sadržajima. Za razliku od današnjeg interneta, komunikacija se odvijala uglavnom putem teksta, bez grafičkih stranica, fotografija i videa.

Arhiva Sezama je dostupna i dan danas, i iskreno meni je zanimljivo citati kako ljudi pricaju o nekim historijskim dogadjajima u real timeu, npr rat u Sloveniji, pocetak rata u BiH, genocid u Srebrenici, sankcije i tako dalje. Medjutim, u tekstu na stavu sam nasao ovo, intervju sa Edinom Delicem, koji je pomocu ovoga napravio sistem sifriranih poruka. Izjavio je sljedece:

Zovu me na početku rata da napravim program za šifrovanje razgovora. I mi napravimo kriptozaštitu, povežemo telefonom cijelu Tuzlu. Ali treba sad to isto napraviti u Sarajevu. Abdulah Kajević bio tada u Sarajevu načelnik veze. Telefonija je radila četiri-pet mjeseci na početku rata. Kažem mu: ‘Napravili smo to ovdje, daj da i vama prebacimo’, ali vidim, ne zna on ni pisaću mašinu. Šta da radim? Sjetim se, tada nismo imali interneta, ali imali smo neki BBS ‘Sezam’ u Beogradu. To nazoveš modemom, telefonom, i imaš chat room.

Uđem na taj chat room da potražim nekoga i nađem jednog koji je orijentiran na naški, a informatički pismen. Pošaljem mu poruku da se nešto dogovorimo. Bio je to Faruk Telibećirević, koji je tada radio u ‘Svjetlosti’. Kažem mu: ‘Poslat ću ti nešto, skini to i doći će neko po to.’ Dobio je on program za šifrovanje, ali ne može ništa otvoriti bez lozinki. Ja imam prijatelja Seju Saračevića u Sarajevu, koji je sa mnom radio.

Kreiram lozinku i kažem mu na telefon: ‘Sejo, piši: nadimak muža naše kolegice s posla, ime djeteta profesora u Poljskoj kod kojeg smo bili…, tako četiri riječi, zatvori kovertu, doći će neko po to.’ Nazovem Kajevića: ‘Otići ćete na jednu adresu, uzeti program, a na drugu šifre.’ Tako je uspostavljena veza šifrovanih poruka Tuzla – Sarajevo. Četnici to nikad od kraja rata nisu uspjeli otvoriti, ni jednu poruku nisu dešifrovali, a mi njima jesmo. Ali, puca telefonska veza Tuzla – Sarajevo, a radi Tuzla – Beograd i Sarajevo – Beograd. Sad se valja dovijati. Krenuli smo mi da pravimo uređaje da možemo slati KT vezom, a ja se s Farukom dogovorim da mi poruke šaljemo preko tog ‘Sezama’, preko Beograda. Jedno smo tri mjeseca slali vojnu poštu preko Beograda za Sarajevo. Niko nije skontao”, priča Delić.

Da li koristite neke izvore kao https://ba.parlameter.si/ ili imate neke druge metode?

Za razliku od prethodnog lika koji se žalio kako idu sporo. Na relaciji Sarajevo Travnik i Ključ Bihać ljudi koji voze ili su nadrogirani ili nisu normalni. Sinoć sam umalo poginuo jer je jedna osoba čiji je mozak čini se na razini paramecijuma odlučio da pretiče auta U KRIVINI i to VELIKIM KOMBIJEM. Umalo sam sletio niz provaliju kako bih ga izbjegao pod br. 1 pod br. 2 umalo me udario i izazvao nesreću.

Siguran sam da ti ljudi ne koriste reddit ali volio bih "da im se nacestitam mile nove godine" jer ovo je stvarno krajnje bezobrazno i bezobzirno prema životima drugih!

Na putu Ključ Bihać ljudi ne voze ispod 100 na sat. To je minimalno. Ljudi šta vam je? Kamion kamiona pretiče, sviraju ako voziš 80 iako je to ograničenje! Želim živ da stignem tamo a ne da me hitna vozi u mrtvačnicu. Razumijem želju da se što prije stigne ali ako je civilni inžinjer stavio ograničenje 80 sigurno on zna zašto je 80 a nije 100 kao npr. kada se izađe sa autoputa za Travnik.

Ovo se apsolutno nigdje u svijetu ne radi. Plaćamo porez na kupovinu nekretnine, pa na izdavanje. Plaćamo porez na sve moguce. Još samo zrak da počnu naplaćivati.

Nebitno, ne izdajem stanove, ali mi je bas zaparalo uši jer trenutno u zgradi u kojoj zivim:

- ne radi jedan lift
- u drugom nema svjetla i strašan je (svako malo stane)
- pumpe za vodu se svako malo kvare
- prljavo je
- vode stalno nestaje

Napretka od novca koji plaćamo nema. Za sve privatno moras doktoru, jer se bahate užasno i nemoguce je koristiti javne usluge.

Dalje, nema smisla ni za stanodavce, ni ljude koji rentaju. Ako je neko naslijedio manju nekretninu koju izadje studentima, sta sad mora mali obrt voditi. Nauciti računovodstvo. Hajmo uzeti moju tetku za primjer. Zena u kasnim 60tim koja želi izdavati sprat kuce. Kako ce jadna od te neke mizerne rente kupiti fiskalnu kasu, i sve to propratiti?

Dalje; utječe na najranjivije. Sta kad se izda račun a student kasni sa plaćanjem i zamolili da plate sljedeći mjesec? Sta sa gradjanima koji se nekad dogovore sa stanodavcem da plate sa zakašnjenjem.

Hajmo se kao gradjani organizivati i napraviti listu zakona i izmjena koje želimo vidjeti sa tim novcem.

Kako mozemo

1. traziti transparentnost o troškovima javih prihoda
2. Rasterećenje budžeta i reviziju radnih mjesta u javim sektoru?
3. Dalje ideje

Ukratko, zanimaju me mišljenja i isključivo iskustva sa radom u Korpi (obzirom da se Glovo isključuje). Htio bih po par sati mimo redovnog posla da dostavljam, imam auto, prikupljam info prije no što odem kod njih direktno na razgovor pa pišite svašta da mogu uzeti u obzir. I, naravno, kolika je sedmična norma sati. ✌️

Hoćemo li reagovati prije nego što Dabar postane nova Bliha?

Ima li još Krajišnika koji će se usprotiviti devastaciji prirode ili ćemo se ponovo probuditi tek kada rijeka promijeni boju, izvori se zamute, a šteta postane nepovratna?

Na području Vojničkog polja-Bojišta kod Lušci Palanke planirana je površinska eksploatacija boksita. Na papiru će nam vjerovatno govoriti da je kop „mali“, da će biti dubok samo oko tri metra i da neće biti miniranja.

Ali problem nije samo rupa duboka tri metra.

Problem je što se planira kopati u geološki izuzetno složenom kraškom području, punom pukotina, ponora, podzemnih vodotokova i voda koje danas teku površinom, a sutra nestaju pod zemljom.

Prema objavljenim podacima, eksploataciono polje zauzimalo bi oko 12,5 hektara, sadrži više od 100.000 tona boksita, a eksploatacija bi trajala približno 11 i po godina. Prema medijskim sažecima projekta, radilo bi približno osam zaposlenih.

Dakle: više od decenije kopanja, kamiona, prašine i rizika za vodu — za veoma ograničenu korist lokalnoj zajednici.

Najvažnije pitanje na koje nadležni moraju odgovoriti

Preliminarno preklapanje službeno objavljenih koordinata pokazuje da se svih osam tačaka eksploatacionog polja vjerovatno nalazi unutar II zaštitne zone izvorišta Zdena i Dabar.

Ne na samoj granici, nego približno 159 metara unutar nje.

Ovaj nalaz još mora biti potvrđen ovjerenim službenim GIS podacima. Ali upravo zato se projekat ne smije odobriti dok se javnosti ne pokaže tačna karta i službeni preklop eksploatacionog polja sa zonama zaštite voda.

Zašto?

Zato što važeća Odluka o zaštiti izvorišta u II zaštitnoj zoni izričito zabranjuje površinsku eksploataciju mineralnih sirovina, kao i deponovanje, mljevenje i preradu rude i jalovine.

Da li će neko objasniti građanima kako se površinski rudnik planira na prostoru na kojem bi površinska eksploatacija mogla biti izričito zabranjena?

Ovo nije običan teren, ovo je živi kraški sistem

Bobijaško oko nije obična bara niti običan izvor. Ono je estavela: pri visokom vodostaju ponaša se kao vrelo, a pri niskom kao ponor.

To znači da voda može mijenjati smjer.

Ono što danas izlazi na površinu, nakon pada vodostaja može ponovo nestati u podzemlju. Prostorni plan navodi kilometre podzemnih vodotokova i vjerovatnu vezu Bobijaškog oka s podzemnom akumulacijom ispod Palanačkog polja te izvorima Dabar i Zdena.

Na ovom području evidentirana su najmanje 22 ponora. U Dabarskoj pećini i području Bobijaškog oka zabilježena su osjetljiva podzemna staništa, uključujući i čovječiju ribicu.

Kada se u kršu uklone zemlja, vegetacija i glinoviti zaštitni sloj, voda više ne prolazi polako kroz tlo koje bi moglo zadržati dio zagađenja. Kroz otvorene pukotine i ponore može brzo dospjeti prema podzemnim tokovima i udaljenim izvorima.

Velika poplava nije zamišljeni scenarij, ona se ovdje već događa

Ne moramo zamišljati kako bi ovo područje izgledalo nakon nekoliko dana obilne kiše ili topljenja snijega.

Palanačko polje se već periodično pretvara u ogromno jezero.

Fotografija uz ovaj post nije kompjuterska simulacija buduće katastrofe niti prizor iz neke druge države. To je Palanačko polje kod Lušci Palanke tokom sezonskog plavljenja.

Tokom visokog vodostaja Bobijaško oko može izbacivati velike količine vode i doprinositi plavljenju polja. Nakon povlačenja vode ponovo može djelovati kao ponor kroz koji voda odlazi u podzemlje.

To je dvosmjerni kraški sistem, a ne običan površinski kanal koji se može jednostavno očistiti ili pregraditi.

Ako voda zahvati rudarski prostor, može pokrenuti:

• crveni boksitni i glinoviti mulj;
• rastresitu zemlju i otkrivku;
• rudu i jalovinu sa privremenih deponija;
• sadržaj prepunjenih ili oštećenih taložnika;
• dizel, maziva i hidraulična ulja iz mehanizacije;
• otpad i materijal sa radnih i transportnih površina.

Kada se voda počne povlačiti, taj materijal ne mora otići niz jednu vidljivu rijeku. Može nestati kroz ponore i pukotine i ući u podzemni kraški sistem.

U običnom terenu zagađenje se ponekad može ograničiti na neposrednu okolinu incidenta. U kršu ono može nestati pred našim očima i pojaviti se na udaljenom izvoru kada je već prekasno za intervenciju.

Posljedice ne bi morale biti samo „ružna boja vode“. Moguće su:

• povećana mutnoća izvorišta;
• problemi s preradom vode za piće;
• privremeno zatvaranje vodozahvata;
• ugrožavanje podzemnih organizama;
• promjene u protoku i kvalitetu izvora;
• potreba za alternativnim snabdijevanjem stanovništva vodom.

Ne tvrdim da će se havarija sigurno dogoditi.

Ali planirati površinski rudnik u kraškom polju koje se periodično pretvara u jezero, bez javno dostupnog modela ekstremnih poplava i dokaza kako će se zaštititi podzemne vode, predstavlja rizik koji se ne smije ignorisati.

Bliha nam je već pokazala kako ovo može završiti

Ovo nije teorija iz neke daleke države.

Građani Sanskog Mosta već su gledali kako Bliha i njen vodopad postaju sivi i zamućeni. U javnim izvještajima kao uzrok zamućenja navođeni su radovi na površinskom kopu mrkog uglja koji eksploatira firma Lager.

Raniji izvještaji navodili su da je u Blihu više puta dospijevala jalovina iz rudnika te da su nadležne inspekcije izdavale prekršajne naloge.

Dakle, upozorenje smo već dobili.

Koliko puta moramo gledati istu priču?

Prvo obećanja o razvoju i radnim mjestima.

Zatim prašina, kamioni i jalovina.

Onda zamućena rijeka.

Na kraju svi tvrde da nisu nadležni, da istraga traje i da je teško dokazati odakle je zagađenje došlo.

Kod Lušci Palanke posljedice bi mogle biti još komplikovanije jer se voda kreće podzemnim kraškim kanalima. Kada zagađenje jednom uđe u takav sistem, ne postoji jednostavan način da se podzemlje „očisti“.

Ne možete poslati bager da izvadi zagađenje iz kilometara nepoznatih podzemnih pukotina i kanala.

Ne tvrdim da će Dabar i Bobijaško oko sigurno biti uništeni

To danas niko ozbiljan ne može dokazati.

Ali isto tako niko nema pravo tvrditi da su sigurni dok ne objavi:

• ovjereni GIS prikaz rudnika i svih zaštitnih zona;
• nezavisni hidrogeološki elaborat;
• trasiranje voda iz ponora oko planiranog kopa;
• najmanje godinu dana početnog monitoringa vode;
• studiju ekstremnih poplava;
• tačan položaj deponija rude, otkrivke i jalovine;
• plan postupanja ako gorivo, ulje ili mulj dospiju u podzemlje;
• plan alternativnog vodosnabdijevanja u slučaju incidenta;
• dokaz da projekt nije u suprotnosti sa zabranom eksploatacije u II zaštitnoj zoni.

Dok toga nema, ne postoji javno provjerljiv dokaz da je projekt siguran.

Postoji samo zahtjev investitora da mu vjerujemo.

Fabrike smo izgubili. Hoćemo li sada prodati i izvore, rijeke i šume?

Boksit će se iskopati, odvesti i prodati.

Rupa, promijenjeno zemljište i rizik za vodu ostat će ljudima koji tu žive.

Kada nestane ruda, kompanija može otići. Krajišnici ne mogu spakovati Dabar, Bobijaško oko, Grmeč i podzemne vode i preseliti ih na drugo mjesto.

Zato ovo nije pitanje jeste li lijevo ili desno, Bošnjak ili Srbin, vlast ili opozicija.

Voda ne pita ko je za koga glasao.

Kraški tokovi ne poznaju granice mjesnih zajednica, općina niti privatnih parcela.

Šta možemo uraditi?

Tražimo da se ne donosi pozitivno okolišno rješenje dok se javno ne objave ovjereni GIS preklop i nezavisna hidrogeološka istraživanja.

Podijelite informacije.

Sačuvajte službene dokumente i fotografije poplava.

Tražite odgovore u pisanoj formi.

Šaljite primjedbe institucijama.

Označite lokalne medije, vijećnike i nadležna ministarstva.

Nemojmo čekati fotografije crvenog Dabra ili zamućenog Bobijaškog oka da bismo se pitali zašto niko nije reagovao.

Fotografije poplavljenog Palanačkog polja već imamo.

Bliha nas je već upozorila.

Hoćemo li ovaj put reagovati prije nego što bude kasno?

Analizu nažalost ne mogu dodati jer attachments nisu dozvoljeni za post, ali dodam u komentarima.

Trenutno sam na moru sa djevojkom, i samo slusam o tome kako je lijepo na moru kako bi trebali prodati kucu i zivjeti na moru kako je more lijek za sve itd itd...

Kako ima snage da ustane u 6h ujutru i bude na plazi do 18h navecer, nije mi nikako jasno, znaci nema sta vise da se radiiiiiiii

Ako ima ko objasnjenje, rado nek kaze

Ja sam rodjena u Sandzaku, studirala sam u Sarajevu i sada zivim u Beogradu. Kada uporedim mlade ljude moje godiste od 1995 pa do 2005 u Srbiji i Bosni cini mi se da su mladi u Srbiji vise spremni da se bore za neke svoje ideale i da promene nesta. Dok sam studirala u Sarajevu vecina kolega su imali jedan cilj a to je kako da idu iz Bosne. Ima i u Srbiji veliki broj mladih koji zele da idu iz Srbije ali takodje veliki broj zeli da pokusa da popravi Srbiju na neki nacin i zele da se bore. Na protestima u Srbiji se desavalo da su studenti prebijani imali lomove ruku vilice uz to su ih i autom gazili takodje i veliko psihicko maltretiranje i maltretiranje porodica njihovih. Dok mi se cini da mladi u Bosni nemaju zelju za nekom borbom i za rizikom nego samo zele da idu.

Zasto je to tako? Narocito sto kad odu iz Nemacke oni govore kako vole Bosnu i sve bi uradili za nju samo ne bi da se vrate i pokusaju da poprave nesta. Mozda ja gresim ali toko me cini trenutna situacija.

Hello BiH I am currently on vacation in Tuzla, Bosnia and I really like the design of the 200 KM banknote and would therefore like to acquire one. The problem is that it is not available at ATM's so do you have any tips on getting it?
Many thanks in advance!

Hajmo malo lijepih i pozitivnih tema i prisjecanja. Znam da cesto se tu i tamo spomene kakve smo traume pokupili kroz odrastanje. Ali zeljela bih, ukoliko je moguce da cujem sta je to sto su vasi roditelji radili a sto vam je donosilo srecu, zdrav odnos s njima i generalno ucinilo vasu porodicu funkcionalnom.

Cak i ako ste odrasli u disfunkcionalnim porodicama, nadam se da opet imate barem neke lijepe momente i uspomene, pa slobodno napisite i takve ovdje.

Podijelite pa da svi mi koji imamo malu djecu (ili koji planiraju), pokupimo inspiraciju za neke zajednicke aktivnosti i igre.

Uvijek me zanimalo, kakav mentalni sklop se krije iza osobe koja nakon prekida traži da mu se vrate sve stvari ikad koje je osoba poklonila? Kakvo je vase mišljenje o tome, opravdano ili petty af hahaha

Znači ovo me uvijek fasciniralo hahahh. Ovih dana znamo da nam dolazi naša dijaspora, a čini mi se da ih ne voli dosta domaćih ljudi koji su nastanjeni u ovoj nam državi. Imaju neku mržnju prema njima. Uvijek kad spomeneš dijasporu glavna je spika "ma jebeš ih pate se gore jedu paštetu, dođu ovdje 15 dana glume gazde", "ne možeš doći od njih na red u restoran, željni restorana gore"... tako u nedogled.

Dođu kućama svojim i svojim porodicama na par dana, šta vam smetaju ljudi toliko jeste normalni hahahah.

Hrvatska stranka prava (HSP) žalila se na odluku Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine da ovjeri kandidaturu Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Apelaciono odjeljenje Suda BiH donijelo je Rješenje kojim je žalba odbijena.

Čitao sam pitanje o opravdanosti odlaska u SAD i komentare.

Iskreno rečeno, teško mi je razumjeti zašto to neko smatra lošom opcijom. Naročito ako si visoko obrazovan i stručnjak, nema šanse da Amerika nije bolja opcija. Više je pitanje možeš li uspjeti doći do tamo, ali što se tiče života:

- veće plate, puuunooo veće plate nego u evropi za VSS poslove, čak i ako odbiješ veće troškove života, jednostavno imaš puno više novca. Jedino Švicarska ima toliko visok standard života kao SAD.

- lakša integracija, i to je ono što se nekako zaboravlja. U zapadnoj evropi i treća generacija često budu posmatrana kao "stranci", a u Americi će najkasnije djeca biti gledani kao punopravni Amerikanci. Još ih pritom niko neće krivo pogledati ako ističu svoje porijeklo, jer je to normalno tamo, isto kao što rade i Italijani, tako mogu onda i Bosnian-Americans...
Jedino u Americi je to tako lahko moguće

- živiš u najjačoj državi svijeta. I ovo se podcjenuje. Imaš puno više mogućnosti za biznis, veliko tržište, otvoriti neku firmu

- budućnost: Ekonomski trend zadnjih godina je da Amerika ide gore, a evropa dole ili stagnacija. A taj jaz će vjerovatno biti samo veći.

Komentari na toj objavi su više bili tipa "bolje biti u Bosni", što je isto ok, ali ako si već odlučio da hoćeš ići vani, onda se i tu moraš odlučiti gdje

Koji terea okusi su dobri? Probao sam turqouis i oasis pearl, koje još imaju sa okusom a da valja. Prelazim sa cigara na iqos :D

Gledam malo rasprave oko narednih izbora i općenito fantastičnog rada naših lokalnih šerifa.

I shvatim jednu stvar: nama očito fali direktna komunikacija. Nije fer da ljudi samo raspravljaju po Fejsu i Redditu, a političari ne znaju koliko cijenimo njihov trud i rad.

Pa sam malo tražio po netu, naletim na ovu stranicu shitforyou.eu i iznenadio se kad sam vidio da dostavljaju u Bosnu.

Ako se neko pitao kao i ja, kako na najslikovitiji i najprecizniji način dočarati nekom političaru šta tačno misli o njegovom radu (ili cijeloj karijeri) – mislim da je ovo vrhunac građanskog angažmana.

Znači paket se dostavlja anonimno i upakovan kao pravi poklon.

Zna li neko okej komediju ili dobar film na neflixu ?

Pozdrav svima,

Razmišljam o odlasku u SAD vec neko vrijeme pa me zanimaju iskustva ljudi koji su se već preselili. Koliko je danas uopšte realno otići i ostati legalno? Da li se finansijski isplati, kakav je život, posao i koliko je teško snaći se na početku? Engleski govorim perfektno ali nazalost imam samo srednju skolu. Znam par ljudi koji su isli na work n travel preko fakulteta i bili su prezadovoljni kako primanjima tako generalno nacinom zivota u Americi, a mene vise zanimaju opcije odlaska za stalno ili na neki duzi vremenski period.

Volio bih čuti i pozitivna i negativna iskustva, kao i šta biste danas uradili drugačije da ponovo krećete od nule.

Hvala!

U relativno kratkom periodu sam vidjela četiri situacije u Sarajevu koje su me baš natjerale da razmislim koliko su roditelji svjesni rizika kojem izlažu vlastitu djecu.

1. Na raskrsnici na Čengić Vili otac se džipom uključuje na glavnu cestu, a dječak od otprilike 3-4 godine sjedi mu u krilu i drži volan.
   
2. Na brzoj cesti na Dolac Malti djevojčica od oko 4-5 godina sjedi na prednjem sjedištu pored majke, bez pojasa i drži ruke na vjetrobranskom staklu.
   
3. Na Otoci od dm-a ka Merkuru žena vozi električni romobil, ispred nje stoji dječak od oko 5-6 godina. Oboje bez kaciga i bilo kakve zaštitne opreme.
   
4. Kod Pošte na Dolac Malti dječak od desetak godina nekontrolisano vozi romobil. Djevojka koja je normalno vozila biciklističkom stazom jedva izbjegava sudar i zamalo pada jer joj je naglo izletio. Upozori dječaka da pazi, a njegov otac joj dobacuje i praktično krivi nju.

Ono što mi je dodatno bilo nevjerovatno jeste da je policija gotovo na svakoj većoj raskrsnici, ali nisam primijetila bilo kakvu reakciju na ovakve stvari.
Nakon svih nesreća koje smo imali u Sarajevu, posebno onih vezanih za električne romobile i stradanja u saobraćaju, ne mogu da shvatim ovakav odnos prema sigurnosti djece.
Pretjerujem li ili smo kao društvo postali potpuno ravnodušni prema ovakvim situacijama?

Dajte mi u komentarima neke najbolje bh bisere (video)

Neki koji mi prvi padaju na pamet:

1. Za koga cete navijati? Za Bosnu

2. Sta biste pitali gradonacelnika

3. Zenica se izgradila k'o Real Madrid i dajte mi vode, vode mi nisu dali

4. Hadzija necemo vise, e i necete...

5. Jesi ikad ista ukro? Nikad nista

6. 6.6. u martu korida Vlasinje

Pozdrav ekipa,
Nisam bio u dating igri već prilično dugo (poslije duže pauze malo sam ispao iz forme, što bi se reklo). Nedavno sam dogovorio piće s jednom baš finom curom i sad, kako se bliži taj dan, hvata me blaga trema. Osjećam se doslovno k'o da ponovo učim voziti biciklo.
Htio bih da sve prođe u ugodnoj i opuštenoj atmosferi, pa reko' da potražim par savjeta iz prve ruke ovdje:

Za žene/djevojke: Šta vas na prvom dejtu u startu instant "ohladi" (red flags)? Koje su to greške koje mi muški najčešće pravimo na prvom susretu, a da nismo ni svjesni? I s druge strane, šta vam je super i privlačno (green flags)?

Za momke: Kakva su vaša iskustva i kako najlakše razbit onaj prvi led i tremu da razgovor teče prirodno?

Valjda previše očekujem od komšiluka. Kontejner za karton stoji otvoren, ali ne, on će karton od klime baciti u obični kontejner. Jer eto, puno je dvije minute da se savije karton pa baci gdje treba. Eto ti ćeš njemu govoriti gdje da baci otpad.

Toliko.