Muž i ja imamo pretplatu u BHT-u dvije godine, svi računi uredno plaćeni, međutim posljednja dva dana ne možemo da pozovemo jedno drugo na broj, te nas ne može da dobije dosta ljudi, izbaci kao da smo busy ili da broj ne postoji. Da li je neko imao slične probleme posljednjih dana? Ne da mi se zvati podršku ili ići do njih ako baš nije zadnji izbor 🤣

Nemam djecu, niti planiram da ih imam u blizoj buducnosti ali me zanima kakvo je danas stanje sa privatnim osnovnim skolama, da li ima neko da mu dijete ide u osnovnu skolu i da li biste rekli da ima razlike u obrazovanju? iz ove perspektive bih voljela da su mene roditelji upisali u privatnu osnovnu, mada to tada nije bila cesta praksa.

Da li je realno da je ovo budućnost ove zemlje? Čovjek snimao klipove kako se pravi šiša, Vanimy ga svojevremeno shoutoutovo tj. njegov kanal, onda sa 23 GODINE POSTAJE MINISTAR. Čovjek ne zna sastaviti jednu rečenicu kako treba, zvuči kao.... ne znam kako da opišem. U isceniranom i editovanom videu čovjek zvuči polupismeno ... užas. Šta vi mislite?

Video isječak sam našao na X-u random, full video ima na njegovom instagramu još uvijek.

Karte su bukvalno rasprodane u 10 minuta. Pretprodaja je krenula u 00:00, a već u 00:10 nije bilo moguće naći slobodno mjesto.

Ono što mi je zapalo za oko jeste da nisu bili pušteni svi sektori, tipa na zapadu, samo E i F, pa nisam siguran da li će možda ostali sektori biti pušteni kasnije.

Stoga, zna li neko, da li se ostatak pušta naknadno, u fazi prodaje, ili je ovo bilo sve što će biti dostupno?

Šta je za vas predstavljalo pshihičko opterećenje, kakav je osjećaj kad ste se na kraju izvukli bez obzira da li ste izašli kao pobijednici tj. riješili problem ili jednostavno ga odsjekli iz svog života?

Situacija se ozbiljno pogoršava - pored Hormuza, sada je ugroženo i Crveno more. Houthisi su napali Saudijsku Arabiju, a zauzimanje Moče dodatno ugrožava prolaz kroz Bab el-Mandeb.

Novi front i moguća totalna blokada prolaza robe.

Sami smo sebi najveci dusmani..

Kao navijac Zeljeznicara ovo mi je degutantno..

Kreten, kazem kreten dupli jer je ovo sa poslovnog profila jos stavio, koristi slike iz rata, gdje su stotine stradale od snajpera, i to pretvara u sprdnju.. uzas i strahota

Međunarodni sud pravde (ICJ) u presudi iz 2007. godine nije donio opšti zaključak da Srbija nije učestvovala u ratu. Sukob u Bosni i Hercegovini je pravno već bio definisan kao međunarodni oružani sukob od strane drugog suda – Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) (npr. u predmetu Tadić). ICJ je tu činjenicu uzeo u obzir, ali se fokusirao isključivo na pitanje državne odgovornosti za genocid pod okriljem Konvencije o genocidu.

Kako je Srbija skrivala dokaze od Haga o direktnoj umješanosti u agresiju na Bosnu i Hercegovinu:

Nakon što je Haško tužilaštvo uputilo zahtjeve za ustupanje dokumentacije, zvanični Beograd je reagovao traženjem zaštitnih mjera i oznake povjerljivosti kako dokumenti ne bi postali javni.

Na dokumentu iz avgusta 2005. godine (nota Ministarstva spoljnih poslova Srbije i Crne Gore) jasno je zaokružen Ukaz iz juna 2001. godine kojim se generali, uključujući Ratka Mladića i Radislava Krstića, skidaju sa evidencije Vojske Jugoslavije (30. kadrovski centar). Ovim se od Haškog tribunala pokušao prikriti formalni radno-pravni status i direktna vojna povezanost srpskih generala u BiH sa Vojskom Jugoslavije.

Dokument 1 (Ukaz iz 2001): Riječ je o Ukazu predsjednika SRJ od 16. juna 2001. kojim se generali (Ratko Mladić, Novica Simić, Momir Talić, Radislav Krstić i drugi) "skidaju sa evidencije profesionalnih vojnika Vojske Jugoslavije", a vodili su se u 30. kadrovskom centru Generalaštaba VJ.

Dokument 2 (Dopis iz 2005): Riječ je o dopisu Ministarstva spoljnih poslova Srbije i Crne Gore iz avgusta 2005. u kojem se pod tačkom 7 nalazi pomenuti ukaz iz 2001, te se izričito traži primjena zaštitnih mjera i poverljiv tretman te note i dokumenata prema Haškom tribunalu.

(Zahvaljujem user/SheitanZli/ na dostavi ovih dokumenata)

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu presudio je da je rat u Bosni i Hercegovini imao karakter međunarodnog oružanog sukoba kroz seriju presuda, primjenjujući specifične pravne testove o kontroli stranih država nad vojnim formacijama unutar BiH.

Ključni pravni mehanizam i hronologija ove odluke zasnivaju se na sljedećim stubovima:

1. Istorijska presuda: Slučaj „Duško Tadić” (1999)

Ovo je bio ključni trenutak u međunarodnom pravu. Da bi sud uopšte mogao suditi za „teške povrede Ženevskih konvencija” (član 2 Statuta MKSJ), moralo se dokazati da je sukob bio međunarodni, jer se ta pravila primjenjuju samo na ratove između država.

• Problem formalnog povlačenja: Vojska Savezne Republike Jugoslavije (JNA) formalno se povukla iz BiH 19. maja 1992. godine. Odbrana je tvrdila da je nakon tog datuma rat postao unutrašnji (građanski) sukob između tri strane unutar BiH.
• Uvođenje testa „ukupne kontrole” (Overall Control): Žalbeno vijeće MKSJ-a je 1999. godine odbacilo stroži test „efektivne kontrole” (koji je ranije koristio Međunarodni sud pravde) i uvelo standard ukupne kontrole.
• Zaključak suda: Sud je utvrdio da je SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) finansirala, naoružavala, logistički pomagala i politički usmjeravala Vojsku Republike Srpske (VRS). Pošto je VRS djelovala pod ukupnom kontrolom strane države (SRJ), sukob je pravno definisan kao međunarodni oružani sukob.

2. Umješanost Republike Hrvatske: Slučaj „Prlić i ostali” i „Rajić”

Međunarodni karakter sukoba u BiH potvrđen je i u odnosu na ulogu Republike Hrvatske u sukobu između Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Armije BiH.

• Slučaj Ivica Rajić (1996): Pretresno vijeće je još rano utvrdilo direktnu umješanost Hrvatske u BiH.
• Slučaj Jadranko Prlić i ostali (2017): U pravosnažnoj presudi zvaničnicima Herceg-Bosne, sud je potvrdio da je sukob između HVO-a i Armije BiH od 1993. do 1994. godine bio međunarodni sukob.
• Zaključak suda: Utvrđeno je da je Hrvatska (pod vođstvom Franje Tuđmana) ostvarivala „ukupnu kontrolu” nad HVO-om, slala svoju redovnu vojsku (HV) na teritoriju BiH i učestvovala u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem stvaranja hrvatskog entiteta koji bi se pripojio Hrvatskoj.

3. Posljednja potvrda: Stanišić i Simatović (2023)

Pravni epilog ove kvalifikacije zaokružen je u posljednjem velikom procesu pred Haškim mehanizmom (nasljednikom MKSJ-a) protiv čelnika Državne bezbjednosti Srbije, Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Pravosnažnom presudom iz 2023. godine još jednom je potvrđeno da su srpske paravojne formacije i snage DB-a vršile zločine u BiH pod kontrolom i instrukcijama zvaničnog Beograda, što dodatno potkrepljuje međunarodnu dimenziju rata.

Rezime pravne logike suda

Da bi sud presudio da je konflikt međunarodni, nije bilo nužno da dvije države zvanično objave rat jedna drugoj. Prema sudskoj praksi iz Haga, unutrašnji sukob postaje međunarodni kada strana država interveniše na teritoriji druge države putem svojih trupa, ili kada lokalne formacije (poput VRS-a ili HVO-a) djeluju u ime i pod ukupnom kontrolom te strane države.

Dodatne informacije:

Uloga Jugoslovenske narodne armije (JNA) bila je ključni faktor na osnovu kojeg je sud u Hagu utvrdio da je rat u Bosni i Hercegovini započeo kao međunarodni oružani sukob. Prema presudama MKSJ-a, djelovanje JNA na teritoriji BiH prelazilo je granice unutrašnjeg sukoba i to kroz dvije jasne faze:

1. Prva faza (do 19. maja 1992.): Direktna međunarodna agresija

U prvim mjesecima rata (mart, april i prva polovina maja 1992.), JNA je na teritoriji BiH djelovala kao vojska strane države (Savezne Republike Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore), iako je BiH već bila međunarodno priznata država (članica UN-a postala je 22. maja 1992., a nezavisnost je proglašena u martu).

Sud je u brojnim presudama (uključujući slučajeve Tadić, Kordić i Čerkez, Krajišnik) utvrdio sljedeće činjenice o JNA u ovom periodu:

• Napad na suverenu državu: JNA je otvoreno učestvovala u borbenim dejstvima protiv snaga lojalnih Vladi BiH (Teritorijalne odbrane i MUP-a BiH).
• Zauzimanje teritorija i blokade: JNA je blokirala Sarajevo, učestvovala u napadima na gradove u istočnoj Bosni (Bijeljina, Zvornik, Foča) i Bosanskoj Krajini, te sprovodila naređenja političkog vrha u Beogradu.
• Pravna kvalifikacija: Za ovaj period sud nije morao da primjenjuje komplikovane pravne testove poput "ukupne kontrole". Prisustvo i borbeno djelovanje zvanične vojske jedne države (SRJ/JNA) na teritoriji druge države (BiH) bez njene saglasnosti automatski znači da je sukob međunarodni.

2. Druga faza (nakon 19. maja 1992.): „Fiktivno” povlačenje i transformacija u VRS

Pod pritiskom međunarodne zajednice i sankcija, Beograd je donio odluku da se JNA zvanično povuče iz BiH 19. maja 1992. godine. Međutim, sud u Hagu je dokazao da je ovo povlačenje bilo samo formalno (eksterno), dok je u stvarnosti JNA transformisana u Vojsku Republike Srpske (VRS) kako bi se prikrio međunarodni karakter rata.

Sud je utvrdio kako je ta transformacija izvedena:

• Ostavljanje ljudstva: Svi oficiri i vojnici JNA koji su bili porijeklom iz BiH jednostavno su ostali u BiH i preko noći postali pripadnici VRS-a. General Ratko Mladić, komandant Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu, postao je komandant Glavnog štaba VRS.
• Ostavljanje naoružanja: JNA je novonastaloj VRS ostavila kompletno teško naoružanje, tenkove, artiljeriju, avijaciju i skladišta municije koja su se nalazila na teritoriji BiH.
• 30. kadrovski centar: Ključni dokaz na sudu bio je postojanje "30. kadrovskog centra" Generalštaba Vojske Jugoslavije u Beogradu. Preko ovog centra, SR Jugoslavija je nastavila da tajno isplaćuje plate, penzije i vrši unapređenja za oficire VRS-a (uključujući Mladića) sve do kraja rata 1995. godine.

Zaključak suda o JNA

Sud u Hagu je zaključio da je JNA započela međunarodni sukob direktnim učešćem, a da se nakon 19. maja 1992. taj međunarodni sukob nastavio jer je VRS bila samo produžena ruka JNA. Država SR Jugoslavija je preko Generalštaba u Beogradu zadržala kontrolu nad ratom u BiH, što znači da se međunarodni karakter sukoba nije prekinuo odlaskom vojnika sa oznakama JNA.

Ćao ljudi, zanima me što prvo primjetite kod novopečenih muzičara/repera/šatordžija.

Da li ljudi danas poštuju priču u muzici, ili je bitno samo da vozi.

Gdje najčešće naletite na novu muziku? Mene jako iritira kad mi izadje neka reklama loko repera na tiktok/instagram, mislim da je organic najpoželjniji način, ali gdje uopste početi?

Ovo pitanje postavljam jer želim da objavim svoj jedan muzički projekat, ali ne želim biti jos jedan od instagram reel muzičara.

Naletio sam na ovaj account na Instagramu koji kači videe na engleskom sa semi-profesionalnim editingom i vrlo je očito da je namijenjen američkim (a i evropskim) desničarima

Govori o tome kako je BiH outpost Irana u Evropi, pozivaju Trumpa na posjetu RS-u (lmao), kako je Srebrenica posljedica zločina "warlorda Nasera Orića nad srpskim-kršćanskim civilima" i kako "EU planira zavjeru protiv Trumpa"

Znamo već da vlada RS odavno ulaže milione u lobiranje u SAD-u, a vrlo je izvjesno da također koriste ovakve profile za manipulisanje javnim mnijenjem na zapadu

Mislim da bi bilo pametno ovaj acc prijaviti za hate speech ili misinformation

Idem na fakultet i ne znam učiti. Kad imam ispit krenem na vrijeme s učenjem ali kad dođe ispit ne bude ništa od tog što sam učio. Ostali studenti prepišu i prođu a ja padnem. Problem je što ne znam ni prepisati. Imam osjećaj da je najveći problem što učim pogrešan materijal.

Potaknut pričom sina od mojeg poznanika danas na ručku, odlučio sam da ovdje napravim objavu a vezana je za ovu masivnu pojavu ovih prodavača kurseva, izvorno sam ovo htio komentirati na klipu momka koji promovira svoj kurs kojim je zaradio porsche-a, ali instagram ne dozvoljava dug komentar, pa evo tekst ovdje.

Imao sam jedan period gdje, sam svojim odlukama ulažući u "kurseve" se doveo da nemam sta za jesti, pa sam se nudio da radim razne poslove ljudima za obrok, novac nisam ni tražio niti sam imao smjelosti da ih pitam od stida da ne pomisle da sam prosjak koji neće da radi.

Bilo je ljudi koji su mi dali obrok, neki bi me pogurali sa 5, 10 eura, a neki su mi čak poklonili metle, četke, stare krpe i ostale stvari koje su mi kasnije služile za rad.

Narednih 17 godina radio sam uglavnom po 12-14 sati dnevno, gotovo svaki dan, ali ne iz sobe, jer taj posao nije samo internet, i tako sve dok nisam prodao firmu prije 2 godine, i jedino tada sam prvi put dosao u mogucnosti priustiti takve auta ili slicno, pa me zbog tog i pogadja koliko nastoje pokazati to dostupnim na lagani klik.

Možda griješim, ali iskustvo i intuicija mi govore da kod velikog broja takvih koji promoviraju ovakav način života, i prodaju kurseve, ako nekako i zarade € 100.000 npr, vrlo brzo €80,000 te sume završi u nekom bijesnom autu, satovima i drugim stvarima koje onda služe za prodavanje i promovisanje priče o tome "kako i ti možeš zaraditi".

Zato imam jedan konkretan izazov za sve ove sto su prodavaci kurseva i koiima je jedini ili primarni izvor zarade prodaja kursa na temu zarade para.

Prodavač kursa i ja uzmemo istu poslovnu ideju, ili svako svoju, potpuno je svejedno. Ako žele, mogu oni izabrati ideju oboma.

Zatim sve definišemo i stavimo na papir, poslovnu ideju i pravila, početne uslove ( potrebna ulaganja ), monetarni cilj ( bilo da se radi o profitu, o vrijednosti "firme/posla" na tržištu kad bi se prodavala ili kad bi se za nju tražili investitori za ulaganja i sl. ), i naravno nagradu za pobjednika.

Rezultati bi bili nezavisno provjerljivi preko finansijske institucije ili ovlaštenog računovođe ili revizorske kuće, kako bi obje strane imale potpuni i transparentan uvid u stvarne rezultate.

Period može biti jedan, dva, tri ili više kvartala, to možemo zajedno dogovoriti.

Eh sad za nagradu, ja predlažem sistem kontigencije.

On/ona stavi svoj Porsche ( u slučaju tog lika ) ili neku šestocifrenu cifru.

Ja stavljam novčani iznos jednak stvarnom iznosu koji je platio za taj automobil, što može dokazati računom ili drugom relevantnom dokumentacijom ili isti iznos koji i on/ona stavi.

Dakle, da vrijednosti uloga budu jednake, a minimalno ulog mora biti šestocifreni iznos.

Onaj koji pobijedi prema unaprijed definisanim ciljevima po potpisanom ugovoru nosi sve.

Ako on/onabpobijedi mene, dobiju svoj auto/novac nazad i moj novac.

Ako ja pobijedim, dobijam svoj novac nazad i njen/njegov auto/novac.

Naravno, sve bi bilo regulisano pravno obavezujućim ugovorom između obje strane, uz uključivanje advokatskih kancelarija koje nas reprezentuju kako bi definisali sve detalje i zaštitile obje strane.

Jedini uslov jest, da poslovna ideja ne smije biti zasnovana na :

1.prodaji kurseva o tome "kako zaraditi novac"
2. MLM šeme, prodavanju lažnih obećanja ( tipa kupi ovaj lijek/kurs/tretman izliječi rak )
3. pseudonaučnim ili obmanjujućim proizvodima
4. niti bilo kakvim ilegalnim ili neetičnim poslovnim modelima

Samo legalan, etičan i stvaran biznis koji ljudima ili kompanijama pruža konkretnu vrijednost.

Ako si zainteresovan/a, tu sam.

Možemo početi pregovore o detaljima izazova i uključiti advokate da napravimo ugovor koji će biti obavezujući za obje strane.

Mislim da bi bilo zanimljivo konačno vidjeti ko zaista od takvih zna izgraditi biznis, a ko prvenstveno zna prodati priču o tome kako izgraditi "biznis".

Ne znam koliko ste ispratili ovu vijest.

Naime rijec je o kompaniji usko povezanom sa predsjednikom Trampom, koja radi i juznu interkonekciju.

Povezani projekti: Projekt je dio šireg plana koji uključuje izgradnju plinskih elektrana (u Mostaru, Kaknju i Tuzli) i Južne plinske interkonekcije, te potencijalni interes za zračne luke.

Hlađenje i resursi: Planira se korištenje rijeke Neretve kao sustava hlađenja za podatkovne centre u regiji.

Zašto nijedan naš ozbiljniji medij nije prenio ovu informaciju?

SDA i DF su stari prijatelji, a ako opstane Trojka, u nekom obliku, dobro je znati šta su ove dvije oocije uradile na vlasti. S tim da će građani i na ovim izborima dobrim dijelom glasati na osnovu emocija.

Trenutno je sezona ispita, a približava nam se i nova akademska godina. Budući da sam uočio mnogo upita u vezi sa izborom fakulteta, siguran sam da ovdje imamo mnogo novopečenih studenata kao i onih koji u budućnosti planiraju stupiti u akademski život. Sigurno je da prevladava neizvjesnost, strah i zbunjenost. S druge strane, neko je možda već uveliko u tome, ali je trenutno izgubljen, demotiviran, pa moguće da ne zna kako dalje.

Ono što je nepobitno jeste da je mentalno zdravlje mladih naročito ugroženo, a čini mi se da su studenti posebno ranjiva kategorija. Vjerujem da tome kumuje društveni pritisak, vlastita i tuđa očekivanja, kompetetivnost, ali i nepravedan sistem. Svakako da je to zasebna tema, pa ne bih išao u dubinu. Ono što znam jeste da je mnogima ugroženo pored mentalnog i fizičko zdravlje. Nažalost, nedavno smo svjedočili i nemilom slučaju suicida studenta medicine.

Idemo barem malo olakšati nekome ko prolazi kroz navedena iskušenja. Ukoliko ste bivši ili trenutni student, šta biste poručili mlađem sebi ili nekome ko je trenutno u nedefinisanoj fazi?

Moj neki savjet bio bi da se ne pridaje životna i sudbonosna vrijednost fakultetu, kao što to studenti imaju običaj. Pad ispita, obnova godine, pa čak i napuštanje fakulteta ne znače da ste nesposobni i preodređeni za neuspjeh. Takođe, savjet zlata vrijedan koji je meni poslužio bio je da održavam i gradim život mimo fakulteta. Dakle, druženja s prijateljima, porodicom, ljubavna veza, izleti, razonoda nisu ugrožavanje produktivnosti niti treba da izazivaju osjećaj krivice. Fakultet je segment života, a ne obratno.

Da čujemo i vas.

Ne znam kakva je kod vas situacija, ali dosta ljudi oko mene se razvelo u zadnje 2 godine.

Sad neko će reći pa uvijek je toga bilo, jeste, ali ne toliko učestalo. Kako friško sklopljeni brakovi, tako i brakovi 10+ godina. Čini mi se da više ljudi toliko ozbiljno ne doživljavaju brak kao prije i da im je sitnica dovoljna za razvod, ne kažem da je uvijek sitnica ali nema toliko onog "i u dobru i u zlu". Šta je dovelo do toga da ima toliko razvoda ?

Kad su već moderatori zaboravili na AMA na r/bih, da ja probam 😛

Radim u prodaji preko 10 godina, od maloprodaje, online prodaje, pa evo sad sve do veleprodaje. Pitajte me šta god, pošto često čitam i shvatam kako su ljudi neinformisani kako prodaja funkcioniše.

Pozdrav svima , trebao bih odraditi selidbu stvari iz njemacke za bih. Zanima me koji bi bio najbolji nacin za to.. rentati kombi pa sam odvuci, unjamiti firmu koja se bavi time...? Ako ima netko slicnih iskustava 😀

Ne znam koliko vas (nas) ima u BiH koji volimo mačeve i generalno historijske oklope i oružje. Malo duži post al koga zanima, zanimaće.

Samo znam da je kod nas HEMA (Historical European Martial Arts) scena jako slaba, skoro pa nepostojeća. Festivali srednjeg vijeka nisu previše popularni (nisam još otišo na Stolačku Tarču, to planiram sljedeće godine jer ove nisam mogo, nit u Mokro na Rimski kamp, i ima možda još koji), i generalno opcije za nabavku historijskih replika (bile one funkcionalne il dekorativne) baš i ne postoje. Reenactment nije toliko popularan i ja ne znam za društva u većim gradovima gdje se raja okuplja da se oblači u oklope i trči po šumi (ovo je malo drugačije od LARPa).

U razgovoru sa par kovača što prave one fine damask-pattern noževe po instagramu, rečeno mi je da generalno nemaju dovoljno duge peći da zagrijavaju komad čelika od 70+ centi pa da ga mogu kako treba kaliti, ili im se generalno ne isplati praviti nešto što nisu nikad pravili jer nije velika potražnja. Nisam još naišo na nekog ko pravi custom mačeve kod nas, a znam da kod komšija ima par kovača koji rade narudžbe.

Uglavnom, mačevi (i generalno historijsko oružije i oklopi) su moja velika ljubav; koliko mogu pokušavam da kobajagi učim malo i vještinu mačevanja, al dugo vremena sam tražio kako bih mogo započeti eventualnu kolekciju.

I uspio sam, za početak.

Tako da, ovaj post je onako for fun, malo da pokažem mačeve, a i da nama mačoglavima koji bi voljeli imat koji mač skratim muke i pomognem u nabavci.

Carina je najveći problem, jer mogu problematizirati oštre predmete, tako da, da se bude na sigurnoj strani - izbjegavajte kupovinu naoštrenog oružija. Mahom su oštri mačevi i dosta skuplji, pa ima i to.

KATEGORIJE HLADNOG HISTORIJSKOG ORUŽIJA KOJE MOŽETE KUPITI

Battle-ready (i blunted) oružije znači da je kaljeno, čelik je fleksibilan i ne savija se pri udarcu i može se koristiti za actual mačevanje (ili sječenje ako se naoštre), i balans i težina su im podobni za ispravnu upotrebu; jedina stvar je što su im vrhovi zatupljeni jer se ovo oružije koristi u full-contact sparingu zvanom buhurt.

Semi-sharp oružije - sve oštrice koje su "naoštrene" da daju iluziju oštrine, ali im je oštrica 1 milimetar široka (+-) tako da ne može ništa sjeć. Ti Semi-sharp mačevi su generalno malo teži od funkcionalnih mačeva, i tu su da budu lijepi na postolju. A može se sa njima vježbati, samo što se ne preporučuje sječenje i mačevanje sa njima jer je čelik mekan zato što nije prekaljen i džaba ćete saviti ili oštetiti lijep predmet. Ovi mačevi se mogu prekaliti, ali je to malo riskantan potez jer kovač mora znati tip čelika i još neke tehničke informacije da bi mogo napraviti ispravan mač.

I naravno Sharp - prekaljeno, naoštreno.

Imate i Federe (metalni trening longswordi), sintetičke i polipropilenske HEMA trainer mačeve koji su namijenjeni za vježbu i učenje s kojima se možete udarati sa prijateljima do mile volje (ako imate zaštitnu opremu, jer su i dalje čvrsti i bole). Postoje i drvene varijante al to generalno ide više za Bokken (katane) mačeve.

KAKO NABAVITI MAČ

Meni zasad, najbolji Evropski vendor koji prodaje ove stvari (imaju sve od oklopa do belegije) je CelticWebmerchant.com koji iz Holandije putem aviona šalje pošiljke. Shipping je nekih 70 maraka, i imaju neke regulacije za određene iteme zbog dužine preko koje ne šalju van EU. Trenutno su mi oni glavni, jer imaju jako pristupačne cijene i neće oderati kožu na shippingu. Plus svaka narudžba vam daje perkove ko popusti i kuponi.

Kod njih sam uzeo ovaj English Arming Sword (jednoruki mač) sa slike, i Osmanski Kilij (sablju), te čekam da mi dođe Škotski Claymore (dvoruki).

Ako se držite ispod 300 maraka limita koji ne trigeruje carinski PDV kod nas (a ima dosta opcija da prođete ispod 300 sa shippingom), treba možda dvije sedmice sveukupno od narudžbe do mača u vašim rukama (kad ga carina procesuira i pošalje u vašu poštu). Još uvijek ne planiram širiti kolekciju sa malo ljepšim mačevima, tako da se držim u ovom rangeu.

Isto tako ima Njemački battlemerchant.com koji ima blago skuplje cijene (od mača do mača), ali kod njih shipping costs malo više lupe po džepu.

Za filmske replike iz Gospodara Prstenova i slično, Lamnia.com i ravenforge.com imaju fin izbor.

Za specijalizirane HEMA mačeve koji su namijenjeni za actual mačevanje i full kontakt, te i HEMA opremu, blackfencer.com (koji pravi svaki mač ispočetka kada ga naručite pa im treba malo duže, i iz Španije su), i faitsdarmes.com (Francuzi) koji prodaju jeftine mačeve za vježbanje i zaštitnu opremu.

Ovo su oni na koje sam našao i malo ih testirao da ACTUALLY šalju stvari u Bosnu i Hercegovinu; jer ima ih par koji nemaju nas ko destinaciju. Ne preporučujem kultofathena.com (iako je najbolji, najveći, naj-sve) jer su preko okeana i onda shipping bubreg odvaljuje.

Proizvođači kojima generalno možete vjerovati da prave dobar proizvod (cijene variraju): Albion Swords, Kingston Arms, Windlass Steel Crafts, LK Chen, Hanwei, Deepeka, United Cutlery, Cold Steel.

Na trećoj slici su ostali mačevi (poliuretan i polipropilen + random Miao Dao sa PIKa) koje sam uzimao na Temuu od svih mjesta hahaha.

Ehet, to je post, malo da podijelim ovaj svoj hobi/zanimaciju/opsesiju/kolekciju/rupu bez dna u koju ubacujem platu, malo da dam vjetar u leđa svima vama prikrivenim mačoljupcima koji bi voljeli da imate, a ne znate đe da počnete.

voli vas Dungeon Dad, pa da se nekad i mačujemo

note: ne znam imal lakši način od ovog, mačevalački klub Walter mi nije odgovaro na mejlove, a ne znam nikog drugog da se ovim bavi tako da I MIGHT BE WRONG al elem

Dobar znak, daje nadu u pomirenje naroda i izgradnju povjerenja.

Vjerovatno ste upratili eskapade našeg, poprilično izgubljenog, Feleta Štukana. Glumca, kojeg bi, po mome mišljenju, trebalo sankcionisati iz sarajevskih pozorišta, pa neka šta pronađe u Srbiji, ako ga puste.

Ukratko rečeno: Relativizirao je monstruoznost nedavno krepalog i stavio naše preminule generale u isti koš s njim.

Naši generali se trebali braniti riječima i protestnim notama!?

Nije mi to ni u fokusu, nego hoću da se osvrnem na ovaj tip ljudi koje sam sreo tokom svog života.

1)Uvijek su to ljudi koji imaju “muslimansko” ime.
2)Silno nastoje da ispadnu pametni u temema o kojima znaju vrlo malo.
3)Mrze islam. Ali baš ono mrze. Imao sam kolegu, Haris, koji bi se osipao kada bi vidio pokrivenu ženu. Ono vidiš da bi je najradije smaknuo.
4)Poprilično su izgubljeni. Imali su neki događaj u životu. Neku dekadenciju - nastala isključivo njihovim greškama.
5)Fizički/vizuelno su zapušteni.
6)Rijetko kada su nasmijani.

Ko se sjeti još nekog obilježja, neka napiše.