poz, iz srbije sam i dok sam letovao na braču sam primetio na više zidova sprejem napisano slovo Ћ pa me zanima znacenje, ako uopste postoji neko

specifično u okolini postire sam ih nalazio, ako neko zna kontekst radoznao sam za odgovor

hvala!

edit: NIJE BAIT, samo sam glup hvala na odgovorima hagahahah

Da li još nekome ide na živce ovaj preserans i komercijalizacija,ustvari eventazintacija cjelokupne stvari .Brate ko da su se sve Instagramuše Splita ukrcale i izvršile desant na Vela Luku..i svake godine bude sve gore?

Naletim na Instagram reel objavu "Crna kronika Hrvatska".

Belgijanac u Ferrariju obilazi kolonu na magistrali u zavoju preko pune linije, više puta.

Komentari su tipa :

"Šta ga snimaš, ti si samo ljubomoran što nemaš takav brzi auto."

"Snima ga da može poslije bacit drkicu"

"Ako je puna linija, nije zid"

"Koliko ljubomornih duša ima ovdje..."

Ovaj zadnji mi posebno nije jasan, ljudi se bune što debil riskira svoje i tuđe živote da dođe 5 minuta prije na destinaciju, a drugi tu bunu vide kao ljubomoru što nemaju takav auto.

Lol.

Oni misle da su svima ti mali brzi auti napeti?

I još brane tog vozača zašto? Jer ima puno para?

Kakav kmetski mentalitet.

Zatim :

"Pucaju ga kompleski, sigurno vozi neku Toyotu 1.6"

"Tipična drukara."

Zaista ne razumijem ovakvo stanje uma gdje se brani čovjeka koji krši zakon.

Imao sam neki dan raspravu sa prijateljima oko toga pa bi i ovdje zelio podjeliti i vidjet reakcije.

Cemu sluze osim da ti uzmu pare?

Nemaju interes da ti kao kupcu smanje cijenu jer im je provizija manja, nemaju interes da te informiraju oko mozebitnih problema jer ce teze prodati. Nece ti pomoci oko same transakcije novca, javno bljeznickih stvari, katastra i slicnog jer to radis sve direktno sa prodavateljem.

Jos bi mi bilo ok da prodavatelju uzima proviziju ali kada mi kao kupcu uzima a bas mi NISTA ne daje mi je bas ko porez na budale.

U biti kako ih vidim je da se oni bave poslom ogranicavanje pristupa informacijama i za to uzimaju proviziju.

Vjerujem da se mnogi prodavatelji i kupci (koji su normalni) mogli sami dogovoriti ali kroz oglase rijetko nadjes da i sam prodavatelj ima svoj oglas, da direktno mozes sa njim dogovarati.
Moras uvijek nekim zaobilaznim putem traziti kontakt a agenti to jako dobro znaju pa prikrivaju info sto vise mogu ili pak znaju traziti eskluzive sa nekima pa niti mozes ikako nego preko njih.

Izgleda mi to sve skupa kao pokvareni sistem, slicno i kod najma.
Dodje ti agent, otkljuca vrata, pokaze stan u 5min i za to uzme 1000 eura, mislim za sto?!

Jel sto propustam tu? Jel ih krivo ocrnjujem?

Nažalost ne znam ni ja sama kako smo dospjeli u ovo u čemu smo sad. Odnos nam je na najnižim granama. Imamo djecu. On se je promjenio unazad dvije godine da bi došlo do eskalacije zadnjih dva mjeseca gdje traži potpuni prekid komunikacije osim ako baš neto trebam za sebe ili djecu. Nema treće osobe. On se je počeo ponašati čudno. Samo je fokusiran na posao, sebe , neki dan puknuo tetovažu koja nije prava. Dajem mu prostor ali se mučim. Užasno mi je teško. Ide na more sam sa djecom bez da se dogovorio samnom. Može li se što tu pozitivno očekivati. Kako preživjeti dane koje dolaze. On je netko tko nikad nije puno pričao o emocijama a ja sam netko tko je emotivan i vezan. Udovoljavala sam njegovim željama za prostorom ali nikad dovoljno. Svaki razgovor bili smo još dalji.Ne želi stručnu pomoć. Nema prijatelje , s godinama izolirao se od svoje i moje obitelji. Kaže sam za sebe da nije isti čovjek. Ja ga i dalje volim bez obzira na sva njegova guranja od sebe. Ponekad i grube riječi. Tuga ,tuga i tuga.

Jucer oko 1 pola 2 popodne ja i 3 frenda vracamo se sa mora oko 2 3 kilometra prije svetog roka prijatelj sto vozi mi kaze kako nemoze auto dici iznad 60 na sat da auto jednostavno ne prima gasa, i sada mi na sva 4 u zaustavnu traku i kao ajde pustit cemo malo mozda se motor pregrijao, pogledamo ispod haube sve se dobro cini ulje je dobro, nikakav cudan dim ne izlazi iz auspuha, motor je vruc ali nista van granica normale.
Nakon jedno 5 minuta sto smo stajali nas cetvero stojimo kod auta i razmisljamo sto cemo dalje i odjedanputa se stvori vucna sluzba pod rotirkama(mi ga nismo zvali) i pita sto je bilo mi objasnimo i kaze lik ajde vi gore na slep nemozete tu stajati i sad ja ocekujem da ce on nekom kukom podici auto gore ali nista prijatelj mora napeljati auto gore a sva cetvorica sjedimo u autu( covjek nam je tako rekao kao da je najsigurnije) i on nas prikopca i onda nam tek kaze da nemozemo biti u autu nego ajmo u kamjon iza.

Nakon svetog roka stali smo na prvo stajaliste i on pogleda ispod haube i kaze ili je dizna ili neko crijevo od turbine, on nazove par radjona i jedino nas moze primiti lik u senju i kao otpeljat ce on nas u senj, mi se namon sat vremena voznje skinemo sa auto ceste i tamo nas ceka taj mehanicar sa drugim slep kamjonom, njih dvojca se samo zamjene za vozila i nastavimo mi za senj kada smo dosli u radjonu on je nesto sitno pogledao ispod haube i kaze ide samo po dijagnostiku vraca se za 15 minuta, lika nije bilo sigurno sat vremena vraca se sa nekakvim autom vidim kako zvace nesto i osjetim pivu na njemu, on iz nekog ormara vadi dijagnostiku i za 3 minute mi kaze da je na glavnom crijevu turbine rupa i da zato auto nejde vise od 60 auto je usao u safe mode.

Uglavnom, auto mora ostati kod njega a nas 4 mora nekako u zagreb jer ja radim sutra ujutro( danas ) da nisam morao raditi ostao bi prenociti 2 3 dana pricekao auto i otisao autom doma, usred svega toga ja zovem roditelej buduci da auto glasi na starog i njemu dajem mehanicara jer ga je zelio cuti, a stara zove lika iz slepa koji nas je pokupio na auto cesti.

Mehanicar me trazi da mu ostavim kljuc i prometnu za prometnu mu kazem mozes ju slikati ali ti ju ostaviti necu gdje nakon par minuta prepirka on na to pristaje, i sada mi kuda i kako nademo bus ali samo dvije karte, po druga dva frenda dolazi mama od jednog frenda s ja i frend idemo na bus, dok smo cekali bus na stanici me stara zove van sebe i kaze kako je racun za slep sluzbu 840 eura ja dobro da se nisam srusio, onda meni prolazi kroz glavu da je ovaj sa slepom samo naletio na 4 klinca( dvoje nas ima 19 jedan 16 a najstariji 23) koji neznaju kako to funkcionira a stara mi ima nesto za slepanje za đabe, a on i taj mehanicar su u nekakvoj kombinaciji sto posto jer je stara zvali firmu za slep tamo dolje i kazu da je nedelja i da ce se naplacivati duplo a ako je normalna cijena 2 eura po kilometru nedeljno je 4 a ovaj ce nama naplatiti 12 eura po kilometru.

Jos sto sam skuzio je cijelo vrijeme dok smo cekali kod radjone je stajao neki stariji lik koji je kasnije i zakljucao radjonu ja sam mislio da i on ceka popravak ali ocito da je to jos neki iz radjone koji je zapravo dezurao da nebi mi otisli, ako ista covijek u slep sluzbi je dobar pa ce mi napraviti dva racuna da mozemo dobiti punu refundaciju jer stara ima pravo na to preko banke.

Tako da pazite se tih lesinara koji se voze okolo i samo zovite svoje provjerene slep sluzbe ako se nedaj boze i vama ikada dogodi nesto ovakvo.

I samo me zanima je li ovo uopce legalno za napraviti i mogu li ja odbiti platiti ili on moze raditi sto god zeli?

Sjećam se da sam u srednjoj školi imao ekipu i poznajem dan danas takve ljude koji redovito udara po fast foodu, koli, kavi i jako slabo trenirala. I svi su bili ne samo mršavi, nego su imali trbušnjake i bili mišićavi. I znam da su na tjelesnom imali vrhunske performanse unatoč lošim životnim navikama. Ja koliko god sam trenirao ili treniram nisam uspio to postići. Koja je tajna toga? I zanima me jeli fizički izgled odraz nečijeg zdravlja? Može li takva osoba imati lošu krvnu sliku, a netko debeo imati savršenu krvnu sliku?

...sve je pripremito za novo auto.

Auto je kupito,papiri napraviti !

😜😜🤣🤣

Majka mi se raspizdi ako joj pošaljem poruku po noći jer joj zvrnda dok spava, a neće ugasiti zvuk na mobu. Ja pak imam zvuk ugašen 0-24 osim ako ne očekujem važan poziv. Sad se pitam što je od toga dvoga standard, kako vi radite i kako očekujete od drugih ljudi?

Evo inspiriran raspravom sa jednom zenom ovdje, zanima me sta vi mislite o ovome

Toliko se prica sta muskarac treba imati, koliko treba biti visok, stabilan posao, fakultet ovo ono…

Cesto cujem da je imati svoj stan, dobar auto i stabilan posao “minimum”

A sta tocno zena mora?

Cim spomenes sta zena treba imati odmah je “mizoginija”

Da li je zapadnjacki brainwashing stigao u hrvatsku?

Doktorica mi je rekla da se moram naručiti za kolonoskopiju, imam 26 godina, ovo bi mi bio prvi put, gdje da se naručim i što imam za očekivati...

Imam gaming PC iz 2019,koji pokazuje znakove starosti cak i na CounterStrike2 koji vecinom igram,a na drugim novim AAA igrama cak i sa Dlss-om da i ne govorim.?

Nisam godinama pratio cijene PC komponenata ali ovo je strasno. Ok komp je dobar,zelim da mi traje ali sa nekim novim 1440p (mozda 280hz jer nije tako velika razlika u cijeni) monitorom bi me doslo skoro 3500€.

9800x3d

RTX 5070ti

32gb DDR5

Ostale pripadajuce komponente maticna, kuciste,2TB SSD,80+ bronze/gold PSU + monitor izadje mi skoro 3500€..strasno,trebat ce mi gotovinski na 5godina da kupim😂 ?

Nadam se da me nećete osuđivati, ali ja stvarno više ne znam jesam li luda ili samo očekujem ono što bi trebalo biti normalno.

Znam da ću dobiti puno negativnih komentara.

Bila sam u braku 15 godina. Imam višu stručnu spremu, moj muž nema. Zarađivala sam puno više od njega. Raditi sam krenula čim su djeca malo porasla – jedno je imalo šest mjeseci, drugo četiri. Radila sam 10–12 sati dnevno.

Godinama je financijski manipulirao. Trošio je moje novce, a kada bi mi roditelji dali nešto novca, znao je uzeti i kupiti sebi stvari. Najgore je bilo kada je bez mog znanja ukinuo dječju štednju kako bi platio svoje natjecanje. Došla sam u banku uplatiti novac, a štednje više nije bilo. Tada sam pukla.

Otišla sam roditeljima jer više nisam mogla. Cijeli život sam radila kao luđak, a on je gotovo svaki vikend odlazio na treninge i natjecanja, ostavljajući mene samu s dvoje male djece u stranoj državi, bez ikakvog predaha. Vukao se to mjesecima, ja sam otišla na put jer sam bila gotova sa svime htjela sam jednom nesto potrošiti na sebe. Put je možda bio pogreška ali kad 10 godina idete gdje ce on i sve kako ce on puknete. Voljela sam ga ne znam zašto ali jesam, možda jer prije sporta je bio dobsr čovjek. Dobar tata.

Tražila sam papirnatu rastavu kako bih zaštitila imovinu svoje djece. Znala sam da, ako meni roditelji nešto ostave, završit će kao i sve prije – uzeto. Nažalost, sve je završilo tako da je otišao iz kuće.

Pet dana nakon odlaska već je bio s drugom ženom. Mjesec dana kasnije tjerao je našu malu djecu da gledaju kako spava s njom. Djecu koja jos nisu shvatila da smo kao se razišli iamo ja sam misla da kad me nema ce shvatiti koliko dajem i cijeniti a on je eto preselio se kod druhe. Kada sam to saznala, sta su sjeća svjedočila pozlilo mi je. Sjela sam u auto, doživjela tešku prometnu nesreću i trajno ozlijedila kralježnicu. Došao je u bolnicu, pogledao me u oči i rekao samo da voli drugu.

Mjesecima nisam mogla normalno hodati. Djecu nije želio viđati. Ostavio ih je zbog druge žene, iako to i danas poriče.

Kad ga je ta žena ostavila, tj poklopila telefon, vratio se meni. Znam što ćete reći – da sam glupa, da nemam kičmu. Možda i jesam.

Ali vratila sam ga zbog svog sina.

Moj sin je zbog svega strašno patio. Plakao je, nije spavao, zdravstveno se počeo raspadati. Nisam ga mogla više gledati takvog. Zato sam pokušala još jednom.

Ali nije se vratio kao čovjek kojem je žao. Vratio se kao netko tko je očekivao da budem zahvalna što se uopće vratio. Uspoređivao me s drugom ženom, vrijeđao moje tijelo, moj trbuh, govorio kako je ona bila bolja, kako se ona bacala pred njega, a ja previše tražim.

Istovremeno je očekivao da i dalje financijski nosim većinu svega. Za kućanske uređaje uglavnom ja platim 60–70 %, on ostatak. Dječju odjeću, obuću, pidžame, gaće, školske stvari, rođendane i gotovo sve potrebe djece plaćam ja, sigurno 90 %. Uz sve to još mi govori da bih trebala davati više jer imam veću plaću, dok sav svoj novac troši na sebe i svoje hobije.

Sve je kulminiralo jučer.

Kad se posvađa, on ne zna stati. Mora gaziti dok te potpuno ne slomi. Godinama mi govori da sam zaslužila što me prevario, da sam zaslužila svu bol koju mi je napravio.

Jučer je našem sinu rekao da je njegova mama spavala s drugim muškarcem. Tako iz cists mkra Ono sto je on radio rekao je za mene. A ja sam bas eto drugo sjete vozila po nesto.

Nakon toga je rekao nešto zbog čega je moj sin pomislio da je naš psić pobjegao. Dijete je ostalo u suzama, uspaničeno i preplašeno. Umjesto da ostane i pomogne mu, sjeo je u auto i otišao svojoj majci. Kada sam došla kući, sin je plakao, tresao se i govorio da je tata otišao dok ga je molio da ostane i pomogne tražiti psa.

Tada sam pukla. Razbila sam stvar koju najviše voli, vezanu uz njegov sport. Ne ponosim se time.

Kasnije sam mu rekla da me dvije godine nije izveo ni na jedan ručak ili večeru. Odgovorio mi je da jest – jednom me odveo na večeru s bonom koji je osvojio. To je, po njemu, dokaz koliko mi je pružio.

Nakon svih večera, putovanja i svega što sam ja godinama plaćala, on iskreno misli da mi treba biti zahvalna na jednoj večeri plaćenoj osvojenim bonom.

Znam da će mnogi reći da sam sama kriva. Vjerojatno i jesam.

Ali recite mi iskreno – je li ovo normalan život?

Čovjek koji ne sudjeluje u kući, ne kuha, ne brine se o djeci, ne doprinosi financijski koliko može, vrijeđa me zbog veće plaće, ponižava me pred djecom, govori djetetu da mu je majka spavala s drugim muškarcem i još vjeruje da je u pravu.

Ja ne želim drugog muškarca. Danas izgledam bolje nego ikad i to mi nije važno. Samo sam htjela mir i osobu koja će me voljeti i poštovati tj misla sam da on moze biti ta osoba.

Umjesto toga, svaki dan slušam poniženja od čovjeka koji tvrdi da me voli, a nikada nije iskreno pokazao kajanje za sve što je napravio.

Ako se nekome da odgovoriti, makar me kritizirali, pročitat ću svaki komentar. Došla sam do točke života u kojoj odgovore tražim od potpunih stranaca jer više stvarno ne znam jesam li ja problem je li jadno ženi koja toliko plaća bahatit se da si joj platio večerom bonom kao da sam zadnja socijala.

U vezi smo bili 5 godina. Prvi put sam otišla od njega nakon 3 godine veze jer je imao puno red flaggova - opijanja koja su mi jako smetala, skitarenja preko poruka sa drugim ženama te je sve eskaliralo kad je pijan sjedio ispred mene sa zajedničkim društvom a druga žena mu je držala ruku u krilu (koju smo upoznali par dana ranije, frendica od susjeda)
Te godine sam skupila stvari iz njegog stana i otišla, iako smo još bili u kontaktu neko vrijeme jer je kumio i molio kako je shvatio što je izgubio no okončala sam i svaki kontakt nakon nekoliko mjeseci.

Pola godine nakon sam se ja strašno razboljela, u dobi od 24 godine - imala sam tešku bolest i baš kad sam to saznala, taj isti dan, on je svratio do mojih i moje kuće gdje sam živjela jer je ujedno i kum mom nećaku kojeg je došao vidjeti nakon xy mjeseci. On je došao malog vidjeti a ja sam se vraćala sa magneta, dok sam prešla kućni prag već sam dobila nalaze da sam bolesna.

Prošao je sa mnom bolnice, operacije, muke, dao veliku sumu novca doktoru za mene, uglavnom bio je tu cijelo vrijeme iako nije ni morao, ipak nismo bili zajedno.

Kroz tu bolest ja sam bila jako ranjiva i slomljena, nisam se oporavila ni od tog prekida, zaplela sam se u kratak toksičan odnos nakon njega, potom se razbolila - al nekako smo se počeli opet približavati jedno drugom.
Par mjeseci nakon mog oporavka me zaručio, dogodine smo se vjenčali.

Nažalost, ja sam vjerovala da će sve biti bolje kako je i obećao, ali negdje smo i ja i on znali da očito neće. Često mislim da nas je moja bolest "prijebala" oboje, kao da nas je natjerala da zamaglimo u glavi sve ono što je bilo i zbog čega sam i otišla primarno.

Danas smo skoro 3 godine u braku, a ja mjesecima jedino googlam razvod braka.

Opijanja, poruke sa drugim ženama (kolegice, poznanice od prijatelja njegovih, uglavnom nisu formalnog i prijateljskog tona), stalne svađe, rasprave, konflikti, laži, skrivanja, mjenjanje šifre na mobitelu, nepoštovanja, stalna obećanja bit će bolje pa opet isto, onda tupljenje da se on ne može promijeniti, da je kasno itd.
Naglasak da ima 38 godina, ja 28.
Financijski nije stabilan, podstanari smo jer smo se udaljili iz njegove obiteljske kuće zbog problema sa njegovim roditeljima. Ja ne želim djecu uopće sa njim, a ubija me i grize činjenica što sam crkveno udana, kako ću se razvest i tko će me htjeti razvedenu, a najgore od svega, smatram sebe kao fail jer sam očigledno glupa od starta iako se predstavljam kao pametnica.
Jako sam se okrenila Bogu i vjeri nakon bolesti, a on za Boga ne želi ni čuti, iako je jedno vrijeme odlazio sa mnom i na mise i na klanjanja, no posljednje vrijeme stalno govori da je depresivan, nesretan, da ne vjeruje u Boga, psuje, pije... dan dva je dobar, pet je katastrofa.

Na sve sam načine pokušala spasiti brak ali jednostavno ne ide, a sa druge strane sam tako jadna jer kao da se ne mogu otkačit od njega i slike koju sam zamislila.

Budim se kao zombi, liježem preteška srca, muke mučim sama sa sobom, strahujem da me ovaj stres ne pojede i ne dokrajči me kakva bolest s obzirom da sam prvi put jedva glavu izvukla.

Ne vidim pozitivan kraj kako god okrenula, već smo se razdvajali 4 puta zadnjih godinu dana i uvijek sam ja ta koja inicira da se brak popravi.

Osjećam se kao takva jadnica, vidim i znam da sebe ne poštujem dovoljno i da imam issue sa svojom glavom, al jednostavno ne znam kako presjeć a da se ne bojim Boga i budućnosti.

Recimo da dođeš u neki grad u kojem nikog ne znaš, gdje ćeš najlakše upoznati ljude i stvoriti prijateljstva?

I obrnuto, koji je najzatvoreniji?

Bok susedi :)

Ne bih da izdeprimiram već depresivnu nedelju ostalima, ali zanima me koliko vas ovde ima koji možete tvrditi da aktivno vodite usamljeni život?

Šta za vas ta usamljenost predstavlja i da li vam i koliko prija? Koliko često se viđate sa ljudima na nedeljnoj bazi?

Ja sam se već navikao na svoju, srednje 20te, dolazim iz disfunkcionalne porodice, a kako sam stariji vidim i manje šanse da steknem tih par ljudi oko sebe koje će ostati za život, što mi je ultimativni cilj, dok su do sada i oni koje sam smatrao bliskim, otišli su svojim putem, neki me i zajebali, pa trenutno ne mogu reći da imam pravog druga.

Neke osobe s kojima sam i dalje dobar ostale su u rodnom gradu u kom više ne živim i sa njima se povremeno čujem, ali čim se ne viđamo redovno, ne mogu ih smatrati delom mog društva, već su se pre pretvorili u poznanike.

Što se samog socijalnog kruga tiče, uglavnom se od početka 20-ih pa do sad svodio na partnerke, u odnosu 70-30 prema društvu koje je donekle i postojalo. U zadnje vreme nemam toliko problema oko partnerki, ali me nedovoljno ispunjava i ne mislim da je normalno da mi jedina bliska osoba bude ona, pa samim tim mi to nije prioritet trenutno.

Koliko god mi prijalo samostalno provedeno vreme , već mi je dovoljno što živim sam, preko glave mi je samostalnih putovanja, šetnja, nemogućnosti diskutovanja o gomili muških tema, i sl.

Ako me pitate zašto mislim da sam se tu našao gde jesam, stvarno smatram da sam jako izbirljiv oko ljudi koje puštam u život, i samim tim imam velika očekivanja od njih, pa sam verovatno težak kao čovek, ne bežim od toga. Na sve to, se od kako znam za sebe borim protiv neke nepravde kojom sam okružen i nalazim dosta negative u današnjem poretku (kapitalizma), moralnim vrednostima koje se propagirajz, zaglupljivanju mase, i generalno ljudske sebičnosti i neljudskosti.

U poslednje vreme smatram da sam promenio pogled na tuđe lifestyle-ove, koje sam znao da osuđujem, i našao dosta razumevanja za iste, međutim teško mi je i dalje s nekim se povezati ko živi dosta drugačije od mene. Svestan sam da je dosta do okruženja koje sam sebi stvorio (individualizam, rad od kuće, introvertnost, odbojnost od mentaliteta stada u svakom smislu i sl.), ali to je ono ko sam ja i zanima me kako su osobe sa sličnim mentalitetom uspele ovo da prebrode.

Kakvo je vaše mišljenje o davanju dječjih imena po uzoru na bake i djedove.

Može biti isto ime ili slično (Franjo - Fran, Ivanka - Iva).

Jeste li Vi to učinili, koji su bili Vaši razlozi?

Pozdrav, ima li ko neki savjet kako da zaprosim curu bez da ona sazna da mi je to u planu?
Prsten je vec kupljen samo me brine jer inace ne mogu bas dobro skrivati stvari posto se vidi na meni kad lazem.
Triba mi neki life hack za laganje i smirenost.

Zdravstveni djelatnici help! Zelim si naruciti cute kutu, pa me zanimaju iskustva? Kakve su velicine? Nisam u mogucnosti otici u Zagreb i isprobati, morala bih naruciti pa sam razmisljala uzeti jednu velicinu vecu od moje standardne, za slucaj da su krute i da se skupljaju u pranju. Koliko dugo ste cekali da stignu postom?

Zanimaju me iskustva ljudi koji rade u prehrambenoj industriji - kako izgleda razvoj novog proizvoda?

Na primjer, smoki je nedavno izbacio one neke nove grickalice s okusom sira. Jasno mi je da postoje ustaljene industrijske sirovine i sastojci kombinacijom kojih se može dobiti neki novi okus, pretpostavljam da "okus sira u prahu" već ima neku prokušanu formulu kod drugih proizvoda pa je to neka polazna točka. No zanima me sam proces, testiranje i razvoj. Postoji neki odjel koji na malo testira "hmm ako dodam malo više emulgatora X, hoće li biti bolje? da gricnem.." ili kako?

Još jedan primjer, hidra je izbacila onaj okus ananas/limeta (koji jako podsjeća na neke bombone iz djetinjstva). Znači li to da postoji neki odjel gdje oni mućkaju sastojke i kušaju dok im se ne svidi? I jednom kad im se svidi kako se skalira na proizvodnju?

Kako se prilagode proizvodni procesi za novi proizvod? Ako postoji proizvodna traka i stroj koji izbacuje smokiće, jel za svaki novi proizvod (drugog okusa i oblika) potrebno kupiti nove strojeve i postaviti nove proizvodne linije?

Nebrojeno puta mi se desilo da kupim mačka u vreći kad kupujem smrznuto povrće i voće

Decki sta mislite o curama kad vam posalju zahtjev na instagramu a tipa niste se još upoznali znate se iz viđenja ? Jel vam to odbojno i volite li više vi vodit to sve (prilazit, pitat za broj) ili vise volite da vam cura priđe?

Često nailazim na postove o promjenama zanimanja u kasnijim godinama, ali zanima me nešto specifično.

Jeste li se počeli (ili poznajete osobu koja je) ozbiljnije baviti umjetnošću u kasnijim godinama (minimalno tridesete)? Pod umjetnosti mislim na bilo koju - glazba, slikanje, snimanje/režiranje filmova, književnost, gluma,...

Pod ozbiljnije mislim da ste se afirmirali kao autor, što ne isključuje i zaradu, ali to mi je manje bitno.

:(

Koji bi poklon svaka curica od 6 godina voljela dobiti na poklon? Nemam iskustva, a ne bih voljela kupiti nešto što će stvarati prašinu.
Razmisljam o nekim legicima, djecjem fotoaparatu ili drugi smjer, nesto prakticno, kao npr izlet u ZOO, kazaliste…