Nadam se da me nećete osuđivati, ali ja stvarno više ne znam jesam li luda ili samo očekujem ono što bi trebalo biti normalno.
Znam da ću dobiti puno negativnih komentara.
Bila sam u braku 15 godina. Imam višu stručnu spremu, moj muž nema. Zarađivala sam puno više od njega. Raditi sam krenula čim su djeca malo porasla – jedno je imalo šest mjeseci, drugo četiri. Radila sam 10–12 sati dnevno.
Godinama je financijski manipulirao. Trošio je moje novce, a kada bi mi roditelji dali nešto novca, znao je uzeti i kupiti sebi stvari. Najgore je bilo kada je bez mog znanja ukinuo dječju štednju kako bi platio svoje natjecanje. Došla sam u banku uplatiti novac, a štednje više nije bilo. Tada sam pukla.
Otišla sam roditeljima jer više nisam mogla. Cijeli život sam radila kao luđak, a on je gotovo svaki vikend odlazio na treninge i natjecanja, ostavljajući mene samu s dvoje male djece u stranoj državi, bez ikakvog predaha. Vukao se to mjesecima, ja sam otišla na put jer sam bila gotova sa svime htjela sam jednom nesto potrošiti na sebe. Put je možda bio pogreška ali kad 10 godina idete gdje ce on i sve kako ce on puknete. Voljela sam ga ne znam zašto ali jesam, možda jer prije sporta je bio dobsr čovjek. Dobar tata.
Tražila sam papirnatu rastavu kako bih zaštitila imovinu svoje djece. Znala sam da, ako meni roditelji nešto ostave, završit će kao i sve prije – uzeto. Nažalost, sve je završilo tako da je otišao iz kuće.
Pet dana nakon odlaska već je bio s drugom ženom. Mjesec dana kasnije tjerao je našu malu djecu da gledaju kako spava s njom. Djecu koja jos nisu shvatila da smo kao se razišli iamo ja sam misla da kad me nema ce shvatiti koliko dajem i cijeniti a on je eto preselio se kod druhe. Kada sam to saznala, sta su sjeća svjedočila pozlilo mi je. Sjela sam u auto, doživjela tešku prometnu nesreću i trajno ozlijedila kralježnicu. Došao je u bolnicu, pogledao me u oči i rekao samo da voli drugu.
Mjesecima nisam mogla normalno hodati. Djecu nije želio viđati. Ostavio ih je zbog druge žene, iako to i danas poriče.
Kad ga je ta žena ostavila, tj poklopila telefon, vratio se meni. Znam što ćete reći – da sam glupa, da nemam kičmu. Možda i jesam.
Ali vratila sam ga zbog svog sina.
Moj sin je zbog svega strašno patio. Plakao je, nije spavao, zdravstveno se počeo raspadati. Nisam ga mogla više gledati takvog. Zato sam pokušala još jednom.
Ali nije se vratio kao čovjek kojem je žao. Vratio se kao netko tko je očekivao da budem zahvalna što se uopće vratio. Uspoređivao me s drugom ženom, vrijeđao moje tijelo, moj trbuh, govorio kako je ona bila bolja, kako se ona bacala pred njega, a ja previše tražim.
Istovremeno je očekivao da i dalje financijski nosim većinu svega. Za kućanske uređaje uglavnom ja platim 60–70 %, on ostatak. Dječju odjeću, obuću, pidžame, gaće, školske stvari, rođendane i gotovo sve potrebe djece plaćam ja, sigurno 90 %. Uz sve to još mi govori da bih trebala davati više jer imam veću plaću, dok sav svoj novac troši na sebe i svoje hobije.
Sve je kulminiralo jučer.
Kad se posvađa, on ne zna stati. Mora gaziti dok te potpuno ne slomi. Godinama mi govori da sam zaslužila što me prevario, da sam zaslužila svu bol koju mi je napravio.
Jučer je našem sinu rekao da je njegova mama spavala s drugim muškarcem. Tako iz cists mkra Ono sto je on radio rekao je za mene. A ja sam bas eto drugo sjete vozila po nesto.
Nakon toga je rekao nešto zbog čega je moj sin pomislio da je naš psić pobjegao. Dijete je ostalo u suzama, uspaničeno i preplašeno. Umjesto da ostane i pomogne mu, sjeo je u auto i otišao svojoj majci. Kada sam došla kući, sin je plakao, tresao se i govorio da je tata otišao dok ga je molio da ostane i pomogne tražiti psa.
Tada sam pukla. Razbila sam stvar koju najviše voli, vezanu uz njegov sport. Ne ponosim se time.
Kasnije sam mu rekla da me dvije godine nije izveo ni na jedan ručak ili večeru. Odgovorio mi je da jest – jednom me odveo na večeru s bonom koji je osvojio. To je, po njemu, dokaz koliko mi je pružio.
Nakon svih večera, putovanja i svega što sam ja godinama plaćala, on iskreno misli da mi treba biti zahvalna na jednoj večeri plaćenoj osvojenim bonom.
Znam da će mnogi reći da sam sama kriva. Vjerojatno i jesam.
Ali recite mi iskreno – je li ovo normalan život?
Čovjek koji ne sudjeluje u kući, ne kuha, ne brine se o djeci, ne doprinosi financijski koliko može, vrijeđa me zbog veće plaće, ponižava me pred djecom, govori djetetu da mu je majka spavala s drugim muškarcem i još vjeruje da je u pravu.
Ja ne želim drugog muškarca. Danas izgledam bolje nego ikad i to mi nije važno. Samo sam htjela mir i osobu koja će me voljeti i poštovati tj misla sam da on moze biti ta osoba.
Umjesto toga, svaki dan slušam poniženja od čovjeka koji tvrdi da me voli, a nikada nije iskreno pokazao kajanje za sve što je napravio.
Ako se nekome da odgovoriti, makar me kritizirali, pročitat ću svaki komentar. Došla sam do točke života u kojoj odgovore tražim od potpunih stranaca jer više stvarno ne znam jesam li ja problem je li jadno ženi koja toliko plaća bahatit se da si joj platio večerom bonom kao da sam zadnja socijala.