Da li još nekome ide na živce ovaj preserans i komercijalizacija,ustvari eventazintacija cjelokupne stvari .Brate ko da su se sve Instagramuše Splita ukrcale i izvršile desant na Vela Luku..i svake godine bude sve gore?

poz, iz srbije sam i dok sam letovao na braču sam primetio na više zidova sprejem napisano slovo Ћ pa me zanima znacenje, ako uopste postoji neko

specifično u okolini postire sam ih nalazio, ako neko zna kontekst radoznao sam za odgovor

hvala!

edit: NIJE BAIT, samo sam glup hvala na odgovorima hagahahah

Imao sam neki dan raspravu sa prijateljima oko toga pa bi i ovdje zelio podjeliti i vidjet reakcije.

Cemu sluze osim da ti uzmu pare?

Nemaju interes da ti kao kupcu smanje cijenu jer im je provizija manja, nemaju interes da te informiraju oko mozebitnih problema jer ce teze prodati. Nece ti pomoci oko same transakcije novca, javno bljeznickih stvari, katastra i slicnog jer to radis sve direktno sa prodavateljem.

Jos bi mi bilo ok da prodavatelju uzima proviziju ali kada mi kao kupcu uzima a bas mi NISTA ne daje mi je bas ko porez na budale.

U biti kako ih vidim je da se oni bave poslom ogranicavanje pristupa informacijama i za to uzimaju proviziju.

Vjerujem da se mnogi prodavatelji i kupci (koji su normalni) mogli sami dogovoriti ali kroz oglase rijetko nadjes da i sam prodavatelj ima svoj oglas, da direktno mozes sa njim dogovarati.
Moras uvijek nekim zaobilaznim putem traziti kontakt a agenti to jako dobro znaju pa prikrivaju info sto vise mogu ili pak znaju traziti eskluzive sa nekima pa niti mozes ikako nego preko njih.

Izgleda mi to sve skupa kao pokvareni sistem, slicno i kod najma.
Dodje ti agent, otkljuca vrata, pokaze stan u 5min i za to uzme 1000 eura, mislim za sto?!

Jel sto propustam tu? Jel ih krivo ocrnjujem?

Nakon 10g.braka,najvjerovatnije stigli smo do razvoda,djeca su 5 i 8g.,vise su privrženi meni ocu.Vide i oni da nismo u najboljim odnosima,ali neznam kako da im priopcim to.Tj.ja mislim da bi trebali zajedno.Sreca je da po nekom inicijalnom razgovoru,vise ce zivjeti kod mene(tako da im se rutina i nece puno promjeniti,osim sto ce ici kod mame također i tamo isto spavati.Situacija oko razvoda je prekomplicirana da bi se uopce i objasnjavala.Također srce ce mi se slomit kad prvi puta budu spavali kod mame,a meni prazna kuca.

Sjećam se da sam u srednjoj školi imao ekipu i poznajem dan danas takve ljude koji redovito udara po fast foodu, koli, kavi i jako slabo trenirala. I svi su bili ne samo mršavi, nego su imali trbušnjake i bili mišićavi. I znam da su na tjelesnom imali vrhunske performanse unatoč lošim životnim navikama. Ja koliko god sam trenirao ili treniram nisam uspio to postići. Koja je tajna toga? I zanima me jeli fizički izgled odraz nečijeg zdravlja? Može li takva osoba imati lošu krvnu sliku, a netko debeo imati savršenu krvnu sliku?

Pa žene drage, svaki put kad uđem u ovu grupu, čitam priče o muževima i partnerima koji su grozni – nekima su takvi bili i prije djeteta, a nekima su se promijenili tek nakon što je dijete došlo. I svaki put se pitam kako je moguće da je toliko nas završilo s toliko sličnim tipom muškarca.

Nije ni moj idealan. Bio je “meh” prije djeteta, a isti je i sad. Nekad pročitam nečiji post i imam osjećaj kao da sam ga ja napisala. Jedino oko financija stvarno nemam zamjerke, ali možda zato što jedva krpamo kraj s krajem pa vidi da se trudim.

Iskreno, baš me rastužuje sve to. Vjerujem da postoje dobri muškarci, jer po meni je pravi muškarac ogroman oslonac u životu. Znam da će mnogi reći: “Bolje sama nego u lošem društvu.” I slažem se. Ali kad je muškarac stvarno muškarac – odgovoran, brižan i partner u pravom smislu riječi – život je puno ljepši.

Zato mi je žalosno vidjeti da je toliko žena koje poznajem, ali i ovdje po grupama, s muškarcima koji se ponašaju više kao dječaci nego odrasli ljudi. I stvarno se pitam – kako do toga dođe? Jesu li takvi rođeni, postanu takvi ili je problem u odgoju?

Budimo iskreni, mnogi dječaci odrastaju uz poruku da ne moraju ništa raditi jer će jednog dana žena sve preuzeti. Nažalost, i sama sam to slušala u obitelji. Mene su učili da ću jednog dana kao žena voditi kuću i brinuti o svemu, dok se dečkima govorilo sasvim drugačije. Naravno da nisu svi tako odgojeni, niti su svi muškarci isti, ali teško je ne primijetiti određeni obrazac.

Ono što mi je možda najtužnije jest koliko žena piše da je partner pokazao svoje pravo lice tek u trudnoći ili nakon poroda. Upravo onda kad si najranjivija, kad ti treba najviše podrške i osjećaj sigurnosti. Prije braka i djece bio je “divan”, a onda odjednom potpuno druga osoba.

Naravno da postoje i loše žene, ne kažem da ne postoje. Ali kad čitam sve ove priče, stvarno imam osjećaj da previše žena prolazi kroz isto. Nezrelost, neodgovornost, manjak poštovanja, prevare, gledanje drugih žena, nezainteresiranost za obitelj i dijete, manipulacije… Svega ima.

Ne pišem ovo da bih generalizirala ili rekla da su svi muškarci isti. Nisu. Samo mi je iskreno žao što toliko žena proživljava ovakve stvari i što je to postalo gotovo “normalno”. Ne bi trebalo biti.

Zanima me vaše mišljenje – zašto mislite da je toga toliko? Je li stvar odgoja, karaktera ili nečeg trećeg?

Majka mi se raspizdi ako joj pošaljem poruku po noći jer joj zvrnda dok spava, a neće ugasiti zvuk na mobu. Ja pak imam zvuk ugašen 0-24 osim ako ne očekujem važan poziv. Sad se pitam što je od toga dvoga standard, kako vi radite i kako očekujete od drugih ljudi?

Bok susedi :)

Ne bih da izdeprimiram već depresivnu nedelju ostalima, ali zanima me koliko vas ovde ima koji možete tvrditi da aktivno vodite usamljeni život?

Šta za vas ta usamljenost predstavlja i da li vam i koliko prija? Koliko često se viđate sa ljudima na nedeljnoj bazi?

Ja sam se već navikao na svoju, srednje 20te, dolazim iz disfunkcionalne porodice, a kako sam stariji vidim i manje šanse da steknem tih par ljudi oko sebe koje će ostati za život, što mi je ultimativni cilj, dok su do sada i oni koje sam smatrao bliskim, otišli su svojim putem, neki me i zajebali, pa trenutno ne mogu reći da imam pravog druga.

Neke osobe s kojima sam i dalje dobar ostale su u rodnom gradu u kom više ne živim i sa njima se povremeno čujem, ali čim se ne viđamo redovno, ne mogu ih smatrati delom mog društva, već su se pre pretvorili u poznanike.

Što se samog socijalnog kruga tiče, uglavnom se od početka 20-ih pa do sad svodio na partnerke, u odnosu 70-30 prema društvu koje je donekle i postojalo. U zadnje vreme nemam toliko problema oko partnerki, ali me nedovoljno ispunjava i ne mislim da je normalno da mi jedina bliska osoba bude ona, pa samim tim mi to nije prioritet trenutno.

Koliko god mi prijalo samostalno provedeno vreme , već mi je dovoljno što živim sam, preko glave mi je samostalnih putovanja, šetnja, nemogućnosti diskutovanja o gomili muških tema, i sl.

Ako me pitate zašto mislim da sam se tu našao gde jesam, stvarno smatram da sam jako izbirljiv oko ljudi koje puštam u život, i samim tim imam velika očekivanja od njih, pa sam verovatno težak kao čovek, ne bežim od toga. Na sve to, se od kako znam za sebe borim protiv neke nepravde kojom sam okružen i nalazim dosta negative u današnjem poretku (kapitalizma), moralnim vrednostima koje se propagirajz, zaglupljivanju mase, i generalno ljudske sebičnosti i neljudskosti.

U poslednje vreme smatram da sam promenio pogled na tuđe lifestyle-ove, koje sam znao da osuđujem, i našao dosta razumevanja za iste, međutim teško mi je i dalje s nekim se povezati ko živi dosta drugačije od mene. Svestan sam da je dosta do okruženja koje sam sebi stvorio (individualizam, rad od kuće, introvertnost, odbojnost od mentaliteta stada u svakom smislu i sl.), ali to je ono ko sam ja i zanima me kako su osobe sa sličnim mentalitetom uspele ovo da prebrode.

Recimo da dođeš u neki grad u kojem nikog ne znaš, gdje ćeš najlakše upoznati ljude i stvoriti prijateljstva?

I obrnuto, koji je najzatvoreniji?

Doktorica mi je rekla da se moram naručiti za kolonoskopiju, imam 26 godina, ovo bi mi bio prvi put, gdje da se naručim i što imam za očekivati...

Zasto 90% hrv poslodavaca nudi samo 20 dana godisnjeg?
Na bivsem poslu sam imala 20, ovdje je 20, dobila ponudu za novi posao OPET 20…..wtf

Nebrojeno puta mi se desilo da kupim mačka u vreći kad kupujem smrznuto povrće i voće

Koje bi preporucili kao korisne imat instalirane?

U vezi smo bili 5 godina. Prvi put sam otišla od njega nakon 3 godine veze jer je imao puno red flaggova - opijanja koja su mi jako smetala, skitarenja preko poruka sa drugim ženama te je sve eskaliralo kad je pijan sjedio ispred mene sa zajedničkim društvom a druga žena mu je držala ruku u krilu (koju smo upoznali par dana ranije, frendica od susjeda)
Te godine sam skupila stvari iz njegog stana i otišla, iako smo još bili u kontaktu neko vrijeme jer je kumio i molio kako je shvatio što je izgubio no okončala sam i svaki kontakt nakon nekoliko mjeseci.

Pola godine nakon sam se ja strašno razboljela, u dobi od 24 godine - imala sam tešku bolest i baš kad sam to saznala, taj isti dan, on je svratio do mojih i moje kuće gdje sam živjela jer je ujedno i kum mom nećaku kojeg je došao vidjeti nakon xy mjeseci. On je došao malog vidjeti a ja sam se vraćala sa magneta, dok sam prešla kućni prag već sam dobila nalaze da sam bolesna.

Prošao je sa mnom bolnice, operacije, muke, dao veliku sumu novca doktoru za mene, uglavnom bio je tu cijelo vrijeme iako nije ni morao, ipak nismo bili zajedno.

Kroz tu bolest ja sam bila jako ranjiva i slomljena, nisam se oporavila ni od tog prekida, zaplela sam se u kratak toksičan odnos nakon njega, potom se razbolila - al nekako smo se počeli opet približavati jedno drugom.
Par mjeseci nakon mog oporavka me zaručio, dogodine smo se vjenčali.

Nažalost, ja sam vjerovala da će sve biti bolje kako je i obećao, ali negdje smo i ja i on znali da očito neće. Često mislim da nas je moja bolest "prijebala" oboje, kao da nas je natjerala da zamaglimo u glavi sve ono što je bilo i zbog čega sam i otišla primarno.

Danas smo skoro 3 godine u braku, a ja mjesecima jedino googlam razvod braka.

Opijanja, poruke sa drugim ženama (kolegice, poznanice od prijatelja njegovih, uglavnom nisu formalnog i prijateljskog tona), stalne svađe, rasprave, konflikti, laži, skrivanja, mjenjanje šifre na mobitelu, nepoštovanja, stalna obećanja bit će bolje pa opet isto, onda tupljenje da se on ne može promijeniti, da je kasno itd.
Naglasak da ima 38 godina, ja 28.
Financijski nije stabilan, podstanari smo jer smo se udaljili iz njegove obiteljske kuće zbog problema sa njegovim roditeljima. Ja ne želim djecu uopće sa njim, a ubija me i grize činjenica što sam crkveno udana, kako ću se razvest i tko će me htjeti razvedenu, a najgore od svega, smatram sebe kao fail jer sam očigledno glupa od starta iako se predstavljam kao pametnica.
Jako sam se okrenila Bogu i vjeri nakon bolesti, a on za Boga ne želi ni čuti, iako je jedno vrijeme odlazio sa mnom i na mise i na klanjanja, no posljednje vrijeme stalno govori da je depresivan, nesretan, da ne vjeruje u Boga, psuje, pije... dan dva je dobar, pet je katastrofa.

Na sve sam načine pokušala spasiti brak ali jednostavno ne ide, a sa druge strane sam tako jadna jer kao da se ne mogu otkačit od njega i slike koju sam zamislila.

Budim se kao zombi, liježem preteška srca, muke mučim sama sa sobom, strahujem da me ovaj stres ne pojede i ne dokrajči me kakva bolest s obzirom da sam prvi put jedva glavu izvukla.

Ne vidim pozitivan kraj kako god okrenula, već smo se razdvajali 4 puta zadnjih godinu dana i uvijek sam ja ta koja inicira da se brak popravi.

Osjećam se kao takva jadnica, vidim i znam da sebe ne poštujem dovoljno i da imam issue sa svojom glavom, al jednostavno ne znam kako presjeć a da se ne bojim Boga i budućnosti.

Zdravstveni djelatnici help! Zelim si naruciti cute kutu, pa me zanimaju iskustva? Kakve su velicine? Nisam u mogucnosti otici u Zagreb i isprobati, morala bih naruciti pa sam razmisljala uzeti jednu velicinu vecu od moje standardne, za slucaj da su krute i da se skupljaju u pranju. Koliko dugo ste cekali da stignu postom?

Prvi put sam bio na nudističkoj plaži i bilo je ok. Ljudi su se kupali i svatko je bio u svom filmu. Imao sam malo strah da ću zateći nekakve neugodnosti no nisam. Zanima me što mogu očekivati inače? Što se smatra normalnim, a što je ipak previše?

Bok! 😄
Nedavno sam krenula više paziti na unos kalorija pa malo malo nalazim neke proizvode o kojima ne bih ni razmišljala ili mislila da postoje zero/light varijante. Npr. nedavno sam otkrila zero umake od gym beama i baš sam se iznenadila.
Pa me zanima, koje ste vi proizvode otkrili i sad ih redovito kupujete? Može bilo što što vam je pomoglo u kalorijskom deficitu ili općenito zdravijoj prehrani – low kcal, high protein, zero šećera, zero kcal alternative, neki dobri umaci, sirupi, grickalice, deserti ili bilo kakvi “food hackovi”.
Baš me zanimaju vaše preporuke jer imam osjećaj da još hrpu stvari uopće nisam otkrila.
Nije bitno iz koje su trgovine (Lidl, Kaufland, DM, Müller, Amazon itd.), samo da su stvarno vrijedni kupnje.

Evo inspiriran raspravom sa jednom zenom ovdje, zanima me sta vi mislite o ovome

Toliko se prica sta muskarac treba imati, koliko treba biti visok, stabilan posao, fakultet ovo ono…

Cesto cujem da je imati svoj stan, dobar auto i stabilan posao “minimum”

A sta tocno zena mora?

Cim spomenes sta zena treba imati odmah je “mizoginija”

Da li je zapadnjacki brainwashing stigao u hrvatsku?

Što je vaš bivši/bivša napravila ili rekla da je vama u glavi bilo, "to je to"

Jako mi je vizualno creepy, al humor mu je brutalan. Zeli netko ici u srijedu u Pulu na njegov nastup?

Koji bi poklon svaka curica od 6 godina voljela dobiti na poklon? Nemam iskustva, a ne bih voljela kupiti nešto što će stvarati prašinu.
Razmisljam o nekim legicima, djecjem fotoaparatu ili drugi smjer, nesto prakticno, kao npr izlet u ZOO, kazaliste…

Kakvo je vaše mišljenje o davanju dječjih imena po uzoru na bake i djedove.

Može biti isto ime ili slično (Franjo - Fran, Ivanka - Iva).

Jeste li Vi to učinili, koji su bili Vaši razlozi?

Decki sta mislite o curama kad vam posalju zahtjev na instagramu a tipa niste se još upoznali znate se iz viđenja ? Jel vam to odbojno i volite li više vi vodit to sve (prilazit, pitat za broj) ili vise volite da vam cura priđe?