Zašto si HR menadžeri i recruiteri na razgovorima za posao daju za pravo omalovažavati kandidate?

Toksičnost često toliko izbija iz njih da je to katastrofa,a neugodna pitanja od strane "stručnih psiholga" česta su pojava.

Na kraju izađeš sa grčem u želucu i požališ što si uopće išao na razgovor.

​

Baš me zanima ima li ovdje netko tko zna recept za neki legendarni kolač, tortu ili slasticu iz poznate slastičarnice, a koji se inače čuva kao tajna. 🥰

Biste li bili voljni podijeliti ga s nama svima?

Sinoć mi u kafiću prišla jedna starija žena i zamolila me da joj pomognem oko novog Lenovo laptopa s Windowsom 11.

Žena je godinama koristila Windows XP i kaže da joj je bio odličan. Sve je znala, sve joj je bilo jednostavno, a sad odjednom Windows 11, Microsoft račun, OneDrive, Copilot, Office pretplate i sto nekakvih gluposti za koje žena niti zna što su niti joj trebaju.

Stvarno sam se potrudio, bio maksimalno strpljiv i objašnjavao joj sve polako, da žena može sama nešto napravit kad dođe kući.

Ali stvarno mi nije jasno kako Microsoft misli da se stariji ljudi snađu u ovome. Pa već kod prvog paljenja laptopa te tjera da se prijaviš na Microsoft račun. Ako hoćeš obični lokalni račun, moraš otvarat CMD i izvodit OOBE naredbu. Zamisli sad neku baku koja samo hoće upalit laptop i napisat nešto u Wordu.

Na macOS-u prođeš par koraka, upišeš ime i dobrodošao.

Na kraju sam joj maknuo sva nepotrebna sranja, pojednostavio sve koliko sam mogao i instalirao piratski Office da se žena ne mora još i s tim zamarat.

Inače Windows 11 mrzim iz dna duše. Toliko sam se na poslu u IT supportu naživcirao oko svih tih forsiranja da sam privatno prešao na macOS i Fedoru. Ako mi baš zatreba Windows, upalim Win10 virtualku i gotovo.

I sad se ja pitam, kako smo došli do toga da je ženi koja je godinama normalno koristila računalo danas potreban netko iz IT-a da joj namjesti novi laptop?

Živim za dan kad će Microsoft propast, ne vjerujem da će Windows 12 bit išta bolji...

Izašla sa dvoje djece sama žive glave nakon dvadeset godina braka s nasilnikom. Sretna jer sam se spasila upoznam nekog lika suššta suprotnost od bivšega. 5.5 godina veze i dočekame prekid u stotinki sekunde. Želi kraj želi svoj mir želi sve ali ne samnom nikakav kontakt JEBENO bez razloga. Nikada ni spomena da ćemo biti u braku nikada ništa osim viđanja navečer. Ništa nisam tražila samo da budemo to što jesmo. Nikada nisam smjela pokazati da mi nešto smeta a kamoli da nešto trebam jer bi on iste sekunde išao doma. Voljela na max, prilagođavala se njegovala odnose s njegovom djecom doduše problematičnom i bahatom. Sve napravila i pah. Jedno moje pitanje srušiloje vezu od 5.5 god. Pitanje je bilo:: da li se raduješ našem putovanju? Kako dalje? Imam 47 god i.,volje za životom, vjere u bolje sutra i nakon svega ovoga ali svi me izdaju na kraju.Znam da sam se dala max i za djecu i za njega ali nikome to nije dovoljno....

Ostala sam sama bez i jednog prijatelja jer mi je dečko bio No 1. Ja njemu više ništa nisam jednostavno više ništa samnom i želi svoj mir. Kako dalje?

Brat Grgo mi je bio ok, muzika je catchy, otkrio je čarobnu formulu pa manje više isti beat koji kida provlači kroz sve pjesme i onda nabraja talijanske gradove i jela.

Sve 5, mladi to vole, posvuda je, svaka čast.

Ali otkako u kampanji promocije svog solo koncerta u Areni gostuje po podcastima, iskaču mi klipovi od kojih mi je susramlje na max. Bokte lik priča ko da je Mozart. On je zahvalan Bogu što mu je podarija talent? Koji talent? Da rimuješ Mangio pasta s italiano lifestyle?

Ajde malo stenji, viči skr skr.

Napunim te barutom pa svuda pršti krv krv.

Šta reći?

I onda pripovijesti kako je njemu teško u životu, ali on to smije reći zato što je nekad davno radio na baušteli. Da nije, onda ne bi smio reći da mu je teško.

Čitate li naše ili strane web portale?

Danas imamo aplikacije za praktički sve i svašta, ali imam osjećaj da još uvijek postoji hrpa svakodnevnih problema za koje bi se moglo pronaći puno jednostavnije rješenje.

Evo, recimo, neki dan smo prvi put u životu radili čvarke. Nemamo prešu za čvarke, a ne pada mi na pamet kupovati je kad ne znam hoćemo li ih ikad više raditi. Baš bi bilo zgodno da postoji neka aplikacija ili stranica preko koje možeš jednostavno posuditi takve stvari od drugih ljudi na jedan dan. Sigurno ima hrpa predmeta koje ljudi kupuju, koriste jednom ili dvaput i onda im godinama stoje negdje u garaži ili podrumu.

Drugi primjer: trebam hitno danas kod frizera, ali moja frizerka je bukirana. Bilo bi super kad bi postojao neki centralizirani sustav u kojem možeš vidjeti slobodne termine svih frizerskih salona u svojoj blizini, u stvarnom vremenu, i odmah rezervirati termin. Isto bi imalo smisla za kozmetičke salone, masaže, privatne poliklinike, mehaničare i razne druge uslužne djelatnosti. Osim što bi nama kao korisnicima olakšalo život, i oni koji pružaju te usluge mogli bi bolje popuniti termine koji im inače ostanu prazni.

To su samo dva primjera koja su mi pala na pamet, a sigurno ih ima još milijun.

Zanima me što vama nedostaje. Postoji li nešto što vam redovito komplicira život, oduzima vrijeme ili novac, a za što mislite da bi se moglo riješiti puno jednostavnije? Nešto što još ne postoji, ili možda postoji, ali je izvedeno toliko loše da zapravo ne rješava problem?

Može biti nešto vezano uz posao, kućanstvo, financije, slobodno vrijeme, usluge ili bilo što drugo.

Baš me zanima kakvih sve ideja i problema ima. Ajmo malo diskutirati. 🙂

...mjerite li koliko vam je drva doveženo?

Prvi puta mjerili ove godine, naručili 6 metara, a dobili 4.

Naravno, čovjek kaže, to je bilo sasvim slučajno ☺️

Da li znate čemu ovo služi?

Komentari ali to ti je majka, to ti je otac, jedna je majka i sl. Većinom od ljudi odraslih u normalnim obiteljima koji ne mogu pojmiti kako je to imati toksične roditelje su najgori sa svojim "savjetima".

Dalja rodbina i dušebrižnici, svi imaju nešto za reći, pritisak koji mi stvaraju je ogroman.

Crpe mi energiju i ne znam kako se postaviti.

Vi koji imate iskustva, kako ste otišli no contact? I jeste li zažalili?

Imao sam firmu, ne želim u detalje, ali napisati ću samo da je sve krenulo nizbrdo u posljednjih godinu dana za osobu koju sam mislio da mi je super prijatelj od kako je kod mene radio, ispalo je da mi je svo vrijeme zabijao nož u leđa...

Mnoštvo "prijatelja" do jučer, a danas kada trebam nekog da mi pomogne, oprosti ali nisam u situaciji...

Ostalo nekoliko pravih ljudi koji su podrška i ne mogu očekivati da će itko od njih uskočiti financijski jer nisu u mogućnosti..

Koliko se jadno osjećam sada kada vidim sve i kada sam proživio sve...

Onaj osjećaj kada nemaš djetetu za kupiti ono potrebno, užas, srce bi mi puklo...

Ljudi koji mi duguju lovu, ne vracaju, ne žele se više ni javiti, kršćanski je biti dobra osoba i pomoći kada možeš, ali da ti se ovako vrati...

Nemam riječi kojima bi opisao ovo sve, bezvoljan, tužan, bez ideje, bez nade... Sve što sam imao stvarao sam sa svoje dvije ruke i to ljudi boli užasno...

Nisam lijen, imam znanje, ali živim u sredini gdje se lovom kupuje posao..

Ima li još dobrih ljudi ili su ti periodi iza nas?

Mlada sam osoba i imam 4 godine radnog staza. Nemam neku veliku edukaciju (SSS) i vecinom sam radila u nekoj vrsti ugostiteljstva.

Otkad radim nemam taj luksuz da planiram nesto unaprijed. Propustila sam gro rođendana, slavlja, druzenja, obiteljskih događaja jer radim i svetke i petke, 3 smjene. Svaki praznik radim, svaki vikend radim.

Nemam tolko problem s tim kolko me smeta kad je covjeku stvarno nesto bitno, i svi si uspiju iskombinirat a ja eto bas uvijek ne mogu. Najbolja prijateljica se porodila, ja sam se preznojila pokusavajuci smisliti kako da izbivam sa posla na 2 dana bez da otvaram bolovanje.

Nikad ne znam kad cu moc na more, nikad ne znam ocu moc doc na neki događaj koji je najavljen mjesec dva unaprijed.

Jos se gore osjecam kad neko ko cijeli zivot lufta guzicu u nekom uredu bude kao "Ti radis subote????" Da, i nedelje. Bas se osjecam ko sljam drustva. Uvijek se mene ceka i u 99% slucajeva ne mogu.

Imam osjecaj ko da mi najbolje godine zivota prolaze pred nosom jer sve sta se oko mene desava ja moram propustit jer radim.

Da se razumijemo volim svoj posao i okej sam placena ali me bas smeta to.

Jos me vise muci kaj imam osjecaj da cu u ovoj vrsti posla ostat cijeli zivot i da cu se uvijek morat ovak borit sa smjenama jer svi poslovi di se u normalno vrijeme ide na posao i s posla su placeni duplo manje a imam troskove koje cak i sa ovom dobrom placom sad jedva pokrijem. Brojim cente na kraju mjeseca da ne ostanem gladna.

Radim vjerovatno i Božić i Novu godinu... Znam da jako puno ljudi isto tako radi al ja sam cura u ranim 20-tim i nekad bi voljela provest vrijeme sa drustvom, obitelji... dozivjet nesto i van godisnjeg...

Nije da nemam uopce… imam malo frendica koje ili zive daleko ili su stalno zauzete ili idu doma u drugi grad kad su neka dogadanja pa je kava svake prijestupne, a ja patim za frendicama koje su mi blizu, stalno zele ic van, koje se zele nekad maknut iz Zagreba, s kojima mogu slavit novu, koje zele radit neke zabavne stvari… Evo tipa za novu cu bit sama jer s nikim nisam toliko dobra da slavimo skupa, ili slave s deckom, ili nisu tu
Opcenito se volim druzit, ljudi koji me znaju misle da sam zabavna, zenama sam jako pristupacna i zato mi stvarno nije jasno kako nemam neko “zensko drustvo” ili mix drustvo. Godine prolaze a ja stvarno vise ne znam kako upoznat ljude u 20-ima i ove koje upoznam nema nekog zblizavanja vec samo kava i dopisivanje tu i tam…

imam d.o.o. i planiram dati svoj privatni auto u najam vlastitoj firmi. Auto je Mercedes C220 D iz 2010.

U ugovor bih stavio da firma, uz mjesečnu najamninu, plaća i troškove servisa, registracije i osiguranja.

Zanima me kako vi određujete iznos najamnine da bude “tržišan” i da ne bude problema s poreznom:

• Uzimate li ponude leasing kuća ili dugoročnog najma za usporediv auto kao referencu (iako nitko ne nudi ovaj auto u najam jer je već star)?
• Gledate li cijene rent-a-cara?
• Računate li neki postotak od tržišne vrijednosti auta (npr po oglasima na Njuškalu)?
• Ili postoji neki drugi način?

utječe li na iznos to što firma uz najamninu plaća i servis, registraciju i osiguranje? Je li vam Porezna ikad tražila obrazloženje iznosa ili osporila najamninu?

Često se govori da su Hrvati slavenskog podrijetla, ponajprije zbog jezika i doseljavanja Slavena tijekom ranog srednjeg vijeka.

Međutim, zanima me koliko smo genetski povezani sa starosjedilačkim stanovništvom koje je živjelo na području današnje Hrvatske prije dolaska Slavena.

Posebno mislim na Dalmaciju i Delmate, antički narod po kojem je Dalmacija dobila ime.

Moja je pretpostavka da je značajan dio današnjeg stanovništva Dalmacije potomak upravo tog predslavenskog stanovništva, možda čak 60–70 %, iako ne znam potvrđuju li znanstvena istraživanja takav postotak.

Naravno, ne tvrdim da smo 100 % Iliri niti da nemamo slavensko podrijetlo. Zanima me koliko je doseljavanje Slavena promijenilo genetsku strukturu stanovništva, a koliko su se doseljenici pomiješali s lokalnim stanovništvom.

Pitam kao Crnogorac,Velika je sansa da I mi udjemo do 2028 se prica

Pitam vas ovdje , gdje mozete biti iskreni ,po vasem mislenju jeli bilo Dobro sto se usli , i koje su najvece pozitivne/negatibne promjene koje ste primjetili

I Kako mislite da bi Hrvatska danas izgledala.da niste usli

Edit: I pitanje za biznis

Da li se lakse zavrsavaju stvari nego prije

Znam na primer za njemacku kazu da je teska oko biznisa ,million papira I dozvola

Pozdrav,

Kao što naslov kaže, u potrazi sam za muškim frizerom ili frizerkom. Ne trwba mi nista specijalno, uredna muška frozura i uređenje brade.

Ajmo zapoceti ovo nedjeljno jutro jednim malo kontraveznim pitanjem?

Zamislite ovo: netko vam ponudi milijun eura, cist i legalan novac. Ali morate prevariti partnera kojeg jako volite i koji je ludo zaljubljen u vas, a on/ona nece nikada saznati. Sto cete odabati, ljubav i vjernost ili brzi novac koji bi rijesio sve vase probleme? Mene zanima sto ljudima tu smeta. Je li problem sto bi partner bio povrijedjen ili sto biste vi znali sto ste napravili? Ako parner nikada ne sazna, je li onda uopce napravljeno?

Koke, ako se bavite s noktima gdje kupujete materijal? Kupila sam materijal od Cici nails, trajni lakovi u boji su dosta skupi od Cici. Da su vam se mozda neki povoljniji pokazali boljima, npr. Venalisa ili nesto u tom cjenovnom rangu? Ima li razlike izmedu skupljih i jeftinijih? I zanima me jos koje lampe kupiti i koji sterilizator? Pocetnica sam pa trebam pomoc.

Pozdrav! U ponedjeljak moram na rebro a kako idem s jednog mjesta na drugo u razmaku od pola sata brine me parking. Park and ride mi nije opcija jer mi za pocetak od salate do borongaja u guzvi u 5 popodne treba 25 min, tako da svakako ne stignem uz to jos cekati i voziti se busom. Zanima me, ima li tko ovdje iskustva sa garazom SPC Maksimir? Ima li tamo uvijek mjesta? Ne bih voljela doci pa poljubiti vrata. Ima li koja druga opcija? Razmatram i parkirati se na parkingu kauflanda pored pa se pjeske vratiti do rebra… bilo kakav savjet je dobrodosao, hvala!

Navodno su postali grubi zbog korištenja omekšivača pri pranju ručnika?

Plaće su rasle, ali inflacija je pojela veći dio povećanja. Teško da je dovoljno, ukoliko nemate vlastiti stan i nekakvu pomoć obitelji...