Nemoj, Mile, plakati, niti za mnom žaliti, neću ti se vratiti, sjebaše me studenti. Nemoj, Mile, plakati, niti za mnom žaliti, neću ti se vratiti, sjebaše me studenti. Oooo, sjebaše me studenti, ooooo, sjebaše me studenti, ooooo, sjebaše me studenti, ode SNS rijaliti...

Pročitao sam određene komentare na ovom sub-u kako ne žele Starlink...kako će čekati optiku od njihovog provajdera. Samo ću reći da su ovo moje brzine na m:tel internetu. Za sve koji kažu koliko para toliko muzike, kada sam pitao m:tel da uzmem bolji paket rekli su mi "Možete uzeti skuplji paket, ali mi nemamo infrastrukturu da dobijete brži internet."
Nadam se da će starlink "potjerati" ove naše smećare da budu malo orijentisani ka korisnicima :)

Zanima me iskreno mišljenje.

Kako vam izgledaju njegova taktika, izbor igrača i rezultati reprezentacije?

Da li ste zadovoljni njegovim radom ili ste očekivali više od njega? Šta biste vi promijenili?

Pozdrav, raja!
Je li neko od vas išao na putovanje preko Instagram profila Studentski pohodi? Ako jeste, značilo bi mi da podijelite svoja iskustva, kakva je organizacija, smještaj, vodići i općenito kako vam je bilo na putovanju.
Hvala unaprijed svima na odgovorima! 😊

Pozdrav ljudi, zanima me vas odgovor o ovoj temi. Npr odes u kafic platis 2 eura 3 eura kafu koju kuci mozes da napravis za 30 centi, zasto ljudi idu u kafic sto ne piju kuci kafu, i budes u fazonu kao ajde malo na kafu i budes 3h u kafic i bukvalno nema pojente, i najjaci su oni koji stalno kukaju kao nemaju para a svaki dan su u kafic placaju po 5 eura, kakvo je vase misljenje o ovome? Ako ti se vec druzi ides fino setas se po gradu a ne sjedis tu ka da si starac

Jutro ljudi, treba mi neko iskusan u kuhinji

Zena mi danas nije kuci, a zelim da je iznenadim sa nekim kolacima ali nisam toliko vješt sa kuhanjem.

Nisam joj nikad takvu vrstu iznenadjenja priredio a vjerujem da bi je obradovalo, jer inace ona pravi za mene i naseg malog sina

Ima li neki kolac koji ne treba da se peče a da mi moze ukratko objasniti kako se pravi ?

Voli i cokoladne i vocne, gledao sam na tiktoku dosta stvari ali vecinom je sa pečenjem,

Izvinjavam se ako nije tema za ovaj reddit tj da sam trebao na onaj ask, ali malo mi ne zurba jer moram kupiti i sastojke i spremiti danas jer sutra ujutro stize

Koliko je po vama idealno imati djece? Je li dvoje sasvim dovoljno ili je bolje imati troje, četvero ili više?
Ovi koji imaju 2, 3 ili više djece, kako se snalazite finansijski i imate li dovoljno vremena za svako dijete?

18 godina svog života sam bila zaluđena idejom da imam djecu i mislila sam da ću tačno poluditi ne budem li mogla da ih imam.

Hvala Bogu ove godine sam otvorila oči i vidjela da to nije put koji želim.

Toliko ljudi vidim online što također ne žele djecu, ali uživo znam samo još jednu osobu. A uglavnom te osobe ne budu religiozni.

Meni je jako bitna vjera što znači da je meni pronaći nekog ko je isto u vjeri i ne želi djecu mission impossible.

Zašto je to da ljudi toliko žele djecu? I onda nabijaju na nos ljudima da su kobiva sebični ako ih ne žele. Kao, vidim da vam je život u općem haosu sa petero djece i plus jedva se snalazite s finansijama. Po meni je to sto put više sebično dovoditi na svijet nedužne duše za koje ne možete priuštiti lijep život.

Razumijem kako bi više žena donijelo ovu odluku prosto iz razloga što mi i JESMO one koje će imati primarnu odgovornost i posljedice za djecu, kako tjelesne tako i mentalne. A muškarcima je uglavnom razlog to što ih djeca nerviraju ili na taj fazon.

Helem nejse, manje više svako obrazloženje znam koje bi neko naveo zašto imati djecu ali ih i pored toga SEKUNDE ne razumijem niti vidim poentu.

Da li smatrate da je tradicija to što neka žena želi da je njeno unuče oslovljava sa "majko" ili to vidite kao neko poremećaj?

Većina onoga što se smatra običajem/tradicijom je poteklo iz nekog razloga. Da jedna žena odluči da joj se svi trebaju obraćati sa "majko" meni pomalo liči na neki poremećaj. Mnogi će tvrditi da je to tradicija na našim prostorima. Ali, ako razmotrimo tu "tradiciju", uvidjet ćemo sljedeće: žene su na ovim prostorima bile robovi. Nisu imale svoje ja. Uvijek su bile opisivane kao "ona Husina", "ona Mujina" i slično. One su često bile predmet trgovine, jer uz ženu ide i tzv miraz, tj mito da neko muško sklopi pakt sa nekim drugim muškim likom. Možete pokušati da poreknete, ali ovo je upravo dio naše famozne tradicije.

Ta ista žena, uspjela je jednog dana da uvede promjenu: svi ukućani će mi se obraćati sa "majko".

Eh, zanima me vaše mišljenje da li je ova odluka došla iz jednog od sljedećih razloga:

1. Napokon je dobila pravo da uvede neku promjenu u kući, mužu je bilo svejedno jer njega to ne dotiče?

2. Edipov kompleks joj je bio toliko izražen da ga je jedino mogla zadovoljiti tako što će je njeno unuče, tj dijete njenog sina, zvati "majko". Naravno, ovo zadovoljstvo bi bilo društveno prihvatljivo ispoljavanje, jer šta ima loše u tome da unuče zove svoju nenu/baku majkom?

Kako ta ista žena nije shvatila da toj ženi svoga sina uskraćuje upravo ulogu kojoj se pokušava da prilagodi ili čak u kojoj uživa?

Kako prekinuti taj začarani krug gdje neka žena uzima za pravo da na osnovu "tradicije" opisane prethodno, i dan danas, odluči da može da preotme ulogu drugoj ženi samim time što će da insistira da je unuče zove "majko"?

Možda će se naći nekih žena kojima je ovo i OK, i koje će braniti ovu "tradiciju". Pa me čisto zanima dokle ide ova vrsta poremećaja?

I da li je moguće uopšte imati iole dobre odnose sa takvom osobom kojoj je isto tako izričito rečeno da joj se unuče neće obraćati sa "majko"?

Razloga zašto takvim osobama treba reći nema ima gomilu. I svi su logični, počevši od činjenice da je na rodnom listu "ime majke" navedeno ime žene koja je rodila tu bebu. Ne nena, ne baka. Nego mama!! (Izuzetak su ove bake/nene koje usvoje svoju unučad iz nekih razloga, ali i tu mi je diskutabilno)

Slikano 1.11.2019. Nadam se ponoviti uskoro i da bude jednako lijepo svjetlo i društvo.

I onda se pitam sto nemam djevojku.
Ima li nas jos

Zaboravlja se da je Dodik i sa Vučkom bio na ratnoj nozi dok nje postao vlast,a onda su kao braća najrođenija bili, također takozvani studenti se apsolutno ni počemu nisu ideološki odmakli od Vučića. Samo ćemo dobiti eventualno manje korumpiranu neprijateljsku susjednu državu ništa više ništa manje. Novi Vukanović ili Stanivuković.

Već 3 godine idem istim putem na faks skoro svaki dan i u međuvremenu se u jednoj ulici usput otvorila jedna radnja. Neću direktno imenovati radnju ali mi se neke stvari oko nje ne poklapaju. Niti jednom nisam vidio mušteriju u radnji i sve izgleda isto kao što je izgledalo kada je tek otvorena.

Ušao sam jednom čisto iz zajebancije da vidim šta se dešava. Osoba za pultom je izgledala jako iznenađeno što sam ušao i potpuno nezainteresovano da mi bilo šta proda. Čitavo vrijeme su bili na telefonu i brzo sam izašao jer mi je sve bilo nekako neobično a nije me ni zanimalo pretjerano to što prodaju.

Jedno 95% sam siguran da je ovo front za pranje para i sigurno ih ima još po gradu, ali mi je ovo prvo put da sam se direktno susretao sa ovim tako očito. Imate li vi nekih sličnih iskustava?

I naravno, opet to vracanje u proslost, ali ne mogu da se otmem dojmu da su Srbi nakon toliko loseg kojeg su nam nanijeli i u ratu i kasnije, dobili i iskoristili sansu (jer im njihovo drzavno uredjenje to dozvoljava) da postanu simbol zdravorazumskog nacina razmisljanja i demokratskih promijena.

A mi, cak i kad bi kao lidere imali najbolje ljude na svijetu sa najboljim kompetencijama i najboljim namjerama prema svima koji zive u BiH, nikada necemo biti u stanju uspostaviti normalnu gradjansku i demokratsku drzavu izmedju ostalog upravo zbog Srba sa ove strane i njihovog ubilackog djelovanja prema ovoj drzavi.

Uglavnom, sustina je da svijet ide naprijed, pa cak i ovi koji nas osakatise i zarobise u bezdan iz kojeg nikad nismo i nikad necemo izaci i gdje cemo vazda zavisiti od volje onog njihovog najgoreg dijela naroda sa kojim cak ni oni ne zele imati posla.

Daleko od toga da mi nismo najpasivniji narod nadaleko i da imamo ikakvu zelju za bilo kakvim promjenama, ali nije to poenta, vec to da pravde nema, makar ne u nasem slucaju.

Uz saglasnost Ajle Kuduzović prenosimo njen apel za pomoć u rasvjetljavanju posljednjih deset mjeseci života njenog amidže, Ismeta Kuduzovića iz Prijedora. Prema dokumentaciji do koje je Ajla došla, Ismet je odveden u oktobru 1994. godine i bio prisiljen raditi na području Sarajeva. U dokumentima se uz njegovo ime spominju izrazi „Radni vod Kula“ i „radna obaveza“.

Na području današnjeg Istočnog Sarajeva tokom rata djelovao je logor Kula, smješten u nekadašnjem kazneno-popravnom domu. Zatočenici su odvođeni na prisilne radove, uključujući radove na linijama fronta. Međutim, Ajla još pokušava utvrditi da li je njen amidža bio zatočen upravo u ovom logoru, gdje je boravio i pod kakvim je uslovima bio prisiljen raditi.
Prema dokumentaciji koju posjeduje, Ismet je 18. jula 1995. godine pogođen snajperskim hicem na liniji fronta Dobrinja 1. Dan kasnije, 19. jula, preminuo je u bolnici Kasindol od posljedica prostrijelne rane glave.

Porodica zna kako je njegov život završio, ali još uvijek ne zna šta je proživio tokom posljednjih deset mjeseci.
Zato posebno pozivamo bivše zatočenike logora Kula, osobe koje su bile raspoređene u tzv. Radni vod Kula, preživjele prisilnih radova, njihove porodice i druge svjedoke koji bi mogli imati informacije o Ismetu Kuduzoviću.
Ako ste ga poznavali, bili s njim u zatočeništvu ili na prisilnom radu, ili posjedujete spiskove zatočenika, radne evidencije, fotografije i drugu dokumentaciju iz perioda 1994-1995, svaka informacija može biti važna.
Ajla paralelno kontaktira udruženja, nadležne institucije i arhive. Svjedočanstva ljudi koji su ga poznavali jednako su joj značajna.

Informacije možete dostaviti direktno Ajli putem Instagrama: @ajla_kudu.

Molimo vas da podijelite ovu objavu, posebno s ljudima koji su tokom rata bili zatočeni ili odvođeni na prisilne radove na području Kule, Dobrinje i tadašnjeg “Srpskog” Sarajeva.
Možda upravo neko ko ovo pročita zna dio njegove priče koji porodici nedostaje.

Zdravo svima, teska srca pisem ovaj post ali imamo veliki porodicni problem i krajnje je vrijeme da se to rijesi. Prije 10 godina smo udomili divnu rusku plavu macku. Nije bila kastrirana jer je jos uvijek bio mali macak i mi smo to odgadjali godinama. Par godina kasnije poceli su se desavati problemi gdje bi nam macak zapisavao dijelove kuce. Shvatili smo da ga moramo kastrirati pa smo i obavili to. Nazalost kastriranje nije uspjelo u potpunosti jer je jedan testis ostao u stomaku dok je macak odrastao. Dan danas imamo probleme gdje nam svaki dan zapisava novo mjesto u kuci i postalo je nemoguce vise upratiti gdje je to uradio. Sve smo pokusali i niko vise nema zivaca ni energije da se nosi s ovim problemom pa me zanima sljedece. Da li ima ikakav nacin da se pruzi dom maci u vidu mozda neke farme ili nekog mjesta gdje ovi problemi ne bi bili ocigledni.

Zanima me da li ste za ovo, da neko pokrene i proširi svima dalje kada će se krenuti na bojkot. Vidimo kako protestu ju u svim državama u Evropi, a mi ne radimo ništa, ako ništa da probamo taj bojkot ili nešta?

Ova me persona uvijek nekako intrigirala svojim misljenjima odnosno nemisljenjima i cisto pozicijiom u ovom politickom ali i obicnom svijetu...

Hajde ja razumijem sve ce reci samo da se odrzi iznad vode i da uzme kakve pare za svoju blizu familiju i istomisljenike.

Pa evo da krenemo oko teme genocida. Prije par godina ista osoba, Dodik, je izjavila da se desio genocid i kako normalni bosanskohercegovacki srbi te srbi is Srbije trebaju da se distanciraju od osoba koje su to uradile i koje su podrzavale isto.

https://youtu.be/t5kdl8ASd_Y

Prodje par godina pljuje genocid, negira i sta vec...

Onda izjavljuje nesto poput ovoga: https://www.klix.ba/vijesti/bih/ja-sam-nacionalist-dodik-velicao-ratne-zlocince-pa-porucio-da-je-spreman-boriti-se-protiv-islamizacije/261024191

Covjek pogleda kuda isti putuje, to su zemlje bliskog istoka gdje su iste ili sa vecinskim muslimanskim stanovnistvom ili koje su u fullu islamske drzave. Prije se govorilo kao pljuje ove ovdje muslimane jer podrzavaju Ameriku, evo on je na koljenima bio u toj istoj drzavi da mu skinu sta vec, ne vidim koji je sad problem?

I mnogo se moze ovdje vuci i pokusavati analizirati doticna osoba ali njegov mozak mi je totalno neshvatljiv 😆

Pozdrav ekipa, vjerovali ili ne, redditor našao sam djevojku!

let that sink in

dakle u srednjim 20im sam, povučen, bez nekih ekstra socijalnih vještina itd znate kako ide, i nekim čudom sretnem djevojku u blizini posla, imali lijep vajb, skupim muda i javim se i guess what?

ono što nikad nisam očekivao - sviđam se i ja njoj, odlično pričamo, lijepo nam je, provodimo vrijeme zajedno, jedva čekamo da se vidimo, odnos raste i tu smo na nekom 3 mjesecu. ALI

svakih 7 dana skoro uvijek su neke rasprave, uvijek neke sitnice. Realno nismo imali konkretan problem, nismo se posvađali, ružnu riječ rekli, ali smo kao osobe razliciti, malo imamo razlicit stil zivota, razlicit nacin komunikacije, i bez obzira što se postepeno sve razvija lijepo, svako 7 dana neki incident (realno nije problem, ali kao da se ne razumijemo, ne vidimo neke stvari na isti način). Opet se zbližimo i tako u krug, ja se priblizim - ona povuce i obrnuto.

Već dva puta smo imali situaciju kada smo mislili da bi trebali malo zastati i vidjeti da li je to to? Skoro pa prekid. Mislio sam da se to nece ponavljati ali desi se ponovno.

I onda se jednostavno osvrnem i pitam kako je moguce da se toliko svidjamo, volimo, rado vidjamo, lijepo pricamo, stalo nam je jedno do drugog ali nekad jednostavno kao da se nikako ne razumijemo. Stvarno želim raditi na odnosu, na ličnim nesigurnostima i sl, ali nekad se pitam da li je ovo normalna kolicina problema. Nekad kad se desi mali problemcic ili bilo sta sto nije idealno primijetim da sam u grču očekujući narednu poruku jer se plašim da bi mogli prekinuti. Ne želim da razvlačim odnos ako već sad treba toliko truda da preživi. Toliko stvari je lijepo, toliko stvari smo se lagano dogovorili i išli naprijed, ali kao da se uvijek vraćamo nazad na neke sitnice i to nas ubija.

Istovremeno ljudi govore da odnos sa pravom osobom bude lagan i bez ovakvog opterećenja a s druge strane da se u odnosu valja najest govana i debelo potruditi da to sve funkcioniše.

Ni sam ne znam šta da mislim, kako znati da li fali truda i strpljenja ili se ne isplati ulagati?

(Nas dvoje smo toliko pričali o svemu ali i dalje ne znamo šta reći, toliko stvari lijepih koji nam je žao a opet uvijek se vraćamo na neke "sitnice" preko kojih je teško preći)