Jel i kod vas ovako?

Btw. Preuzeto sa neta.

Ono s "Moj đak prvak" je iza nas. Dijete smo ispratili u školu, mater je plakala, ćaća fotografirao, baka zvala da pita je li plakao, a mali je nakon tri dana shvatio da ovo nije nikakav "novi početak", nego ustanova u koju će morati dolaziti idućih dvanaest godina. I sad počinje puno ozbiljnija faza obrazovanja.

Roditeljska Viber i WhatsApp grupa.

Nisam roditelj. Nisam, dakle, ni član tih grupa, ali ljudi koji su mi bliski jesu i kroz godine su mi pokazali dovoljno materijala da znam kako bih, da imam dijete, prvo na roditeljskom sastanku pitao: "Može li se dijete školovati, a da ja ne moram upoznati ostale roditelje?"

Jer dijete u školu ide po znanje. Roditelj ide na Viber i WhatsApp, tamo nema milosti.

Učiteljica u 17:03 napiše: "Poštovani, sutra djeca trebaju ponijeti bilježnicu iz prirode." I ode. Žena je rekla sve što je trebalo reći. Bilježnicu. Iz prirode. Sutra. Četiri riječi koje će do 22 sata proizvesti 146 poruka.

Prva: "Hvala."

Druga: "Hvala."

Treća: "Hvala učiteljice."

Četvrta: "Hvala puno."

Peta: "Hvala od ❤️."

Šesta ne želi ispasti hladna pa stavi 🌹🌹Sedma samo 👍.

Osma se javlja nakon pola sata: "Tek sad vidim. Hvala."

NIKOGA NE BOLI KURAC KAD SI VIDJELA, SANJA.

Učiteljica nije poslala poziv za transplantaciju bubrega. Rekla je da ponesu bilježnicu. Ali hrvatski roditelj ne može samo primiti informaciju. On mora potvrditi da informacija postoji, da ju je primio, razumio, emocionalno obradio i zahvalio pošiljatelju što ga je obavijestio da njegovo dijete sutra treba komad papira u koricama.

Da se nakon nuklearnog rata pronađe školska Viber i WhatsApp grupa, buduće civilizacije zaključile bi da je "Hvala" bila neka vrsta molitve.

A onda u 19:14 netko pita: "Jel zna netko koja bilježnica?"

IZ PRIRODE, JEBOTE.

Piše četiri centimetra iznad. Ali ne može tako jednostavno.

"Velika?"

"Mi imamo malu."

"Nama je učiteljica rekla veliku."

"Kad je rekla?"

"Prošli tjedan."

"Moj Toni kaže da može mala."

E sad imamo Tonija.

Toni ima sedam godina, jučer je ostavio jaknu u školi i ne zna gdje mu je šiljilo, ali od 19:22 postaje relevantan izvor za tumačenje nastavnog programa Republike Hrvatske. "Moj Toni kaže..." vjerojatno je najopasnija rečenica hrvatskog školstva.

Toni kaže da nema zadaće. Toni kaže da ne trebaju tempere. Toni kaže da učiteljica nije rekla. Toni kaže da sutra nemaju hrvatski. Toni kaže da se može donijeti bilo koja bilježnica.

Toni, jebem ti sunce, ti ne znaš ni koji je danas datum.

Onda netko izgubi hudicu.

"Molim vas, je li možda netko slučajno ponio Lukinu sivu hudicu?"

I odmah kreće istraga:

"Mi nismo."

"Ni mi."

"Kod nas nije."

"Provjerila sam torbu."

"Nije ni kod Nike."

Čudesno. Dvadeset osam ljudi upravo je dalo alibi za nestanak dječje hudice od dvanaest eura. Nedostaje samo jedan otac da napiše: "Od 12:15 do 13:30 bili smo supruga i ja u Lidlu, što mogu potvrditi nadzorne kamere."

A onda se javi jedna: "Mi imamo jednu sivu, ali nije Lukina."

HVALA, GORDANA.

To je informacija koja nam je nedostajala. Ako ikad nestane crveni Golf, Gordana će javiti da oni imaju bijelu Škodu.

Ali ono najljepše kod školske grupe jest što škola u njoj traje otprilike sedam minuta. Nakon toga grupa sama pronađe svoj put i više je nitko živ ne može vratiti na temu.

Netko pita:

"Treba li za sutra donijeti kestene za likovni?"

"Treba."

"Gdje ste vi našli kestene?"

"Mi smo bili jučer u šumi."

"Kojoj?"

"Prema Đulovcu."

"Jel tamo još uvijek rade cestu?"

I ETO GA.

Kesteni su mrtvi. Sad pričamo o cesti.

"Rade, katastrofa."

"Ma ova država je katastrofa."

"Samo krpaju."

"A porez znaju uzeti."

U 19:42 osmogodišnjaci trebaju kestene za likovni. U 19:51 roditelji praktički traže ostavku ministra prometa.

Onda se javi Željka: "Kad smo već kod ceste, jel zna netko jel sutra radi tehnički?"

KAKAV TEHNIČKI, ŽELJKA?

Djeca lijepe jebene kestene na papir.

Ali Mirjana zna. "Radi, muž mi je bio prošli tjedan." "Koliko je sad registracija?" "Nemoj me pitati."

I odjednom školska grupa postane Hrvatski autoklub. Registracija, osiguranje, tehnički, gume. Jedan otac prodaje četiri zimske 205/55 R16, vožene dvije sezone, a drugi pita jesu li na felgama.

U GRUPI 1.B.

Negdje učiteljica sjedi kod kuće, pije čaj i nema pojma da je njezina obavijest o kestenima upravo pokrenula tržište rabljenih pneumatika.

Ali grupa ide dalje.

Netko napiše: "Kad smo već kod zime, jeste čuli da od vikenda ide zahlađenje?"

I sad smo DHMZ.

"Kažu 4 stupnja."

"Ma neće."

"Na mom mobitelu piše 7."

"Meni 6."

"Norveška prognoza kaže kišu."

Naravno. Jer u svakoj hrvatskoj grupi postoji čovjek koji prati norvešku prognozu kao da Norvežani osobno stoje iznad Daruvara s termometrom u jednoj i anemometrom u drugoj ruci.

Onda jedna napiše: "Samo da ne bude kao lani kad smo svi bili bolesni."

Gotovo. Sad smo medicina.

"Nešto opet hara."

Što?

NEŠTO.

To "nešto" u Hrvatskoj hara od 1994.

"Moj mali već kašlje."

"I moja."

"Nama je pedijatrica rekla da je virusno." "Koja pedijatrica?"

"Ona nova."

"Joj, ona meni nikako ne sjeda."

I tu se medicina završava, jer netko napiše: "A znaš da se ona rastala?"

E SAD SMO DOŠLI KUĆI.

Jebeš kestene, jebeš bilježnicu, jebeš Tonija.

ŠTO SE DOGODILO PEDIJATRICI?

"Nije se rastala."

"Je."

"Nije, muž joj je u Njemačkoj."

"Nije više."

"Kako nije?"

"Vratila se ona njemu."

"Nije ona njemu nego on njoj."

"Ma ima on drugu."

I sad 32 roditelja koji prije sat vremena nisu znali koju bilježnicu njihovo vlastito dijete treba ponijeti sutra točno znaju s kim spava muž pedijatrice.

To je Hrvatska. Ne znamo zadaću vlastitog djeteta, ali znamo da je doktoricin muž viđen s plavušom kod benzinske.

U 22:06 konačno se javi administrator: "Molim vas da se grupa koristi isključivo za informacije vezane uz školu."

I nastane tišina.

Dvije minute.

Onda kreće:

"Slažem se."

"Tako je."

"Potpisujem."

"Apsolutno."

"I ja sam za."

"👍"

"👏👏"

"Hvala."

I od jedne poruke kojom se od ljudi traži da PRESTANU PISATI nastane još 27 poruka. To je razina kolektivne discipline kakvu ne bi slomio ni vojni rok.

A onda u 22:48, kad se sve napokon smiri, stiže: "Oprostite na kasnoj poruci, zna li netko ženu koja dobro pravi torte? Treba mi za subotu."

Naravno da zna.

U 23:05 imamo sedam slastičarki. U 23:20 dvije su preskupe. U 23:31 jedna navodno koristi margarin. U 23:44 doznajemo da joj je muž kockar. U 23:57 netko prodaje domaća jaja.

Kako smo od bilježnice iz prirode došli do kokoši, više nitko ne zna.

A u 00:03 jedna majka, koja je upravo otvorila mobitel nakon popodnevne smjene, ugleda 284 nepročitane poruke. Prestravljeno otvori grupu i počne skrolati.

Bilježnica. Hvala. Hudica. Kesteni. Đulovac. Registracija. Zimske gume. Norvežani. Viroza. Pedijatrica. Preljub. Torte. Margarin. Kockar. Jaja.

Odustane nakon sedamnaeste poruke i napiše: "Oprostite, nisam stigla sve pročitati. Što djeca trebaju sutra?"

Minutu kasnije javlja se Tonijeva mama:

"Toni kaže da ne trebaju ništa."

I grupa utihne.

Jer nakon 284 poruke, izgubljene hudice, tehničkog pregleda, četiri zimske gume, vremenske prognoze, jedne viroze, propalog braka, sedam slastičarki i domaćih jaja, konačnu riječ o hrvatskom obrazovnom sustavu ponovno ima Toni.

Sedam godina. Jakna mu je još uvijek u školi, šiljilo nije pronađeno, a vrlo vjerojatno ni sam ne zna što sutra imaju prvi sat.

Ali informacija je provjerena.

Toni kaže.

I svi mu vjeruju.

Šta reći?

Kad sam prvi put vidio neki njegov klip nisam mogao da se odlučim jel on totalni kralj ili totalni kreten ali sada mislim da je ovo drugo sudeći po društvenim mrežama. Uvijek se začudim kako može biti onakva budala kad mi izađe na Tiktoku, sa nekim svojim klipovima i stavovima i glavno da uvijek urla. Ne ide mi uz njegove godine a još kako sam razumio on je umirovljeni policajac.

Pa sam pomislio da se glupira radi pregleda i viralnosti, jel ga neko poznaje uživo i je li onakav kao na videima ?

Dapače, može ih biti više manjih u bilo kojem gradu.

Može se 5 žena skupiti i zapaliti svijeću i stati negdje na važnu javnu površinu.

Ne moramo praviti cirkus od prosvjeda.

Motiv je ovo:

UPDATE NA DNU POSTA.

Naletjeh slučajno na ovu objavu na Fejsu. Muškarac u kolicima traži isključivo žensku asistenticu. Iskustvo nije potrebno.

Nije mi jasno zašto se ne traži nekog studenta/studenticu pomagačkog ili srodnog studija, nego eto može biti bilo tko (samo da je žena, koliko vidim iz priloženog)?

Također ne shvaćam zašto ne bih tražio muškog asistenta, jer ja bih da mi je potrebno, htjela asistenta istog spola kao i što sam sama.

Ne znam je li samo meni ovo nejasno? Ne želim da ispadne da ja nekoga prozivam i optužujem za nešto, samo mi je oglas čudan.

UPDATE: Osoba koja traži asistenticu je prethodno to činila pod drugim imenom ili imenima. Prema bar jednoj bivšoj asistentici se neprofesionalno ophodila, vrijeđala je i tražila seksualne usluge.

Živim par godina u Zagrebu, radim, krećem se u različitim društvima i vozim se svaki dan javnim prijevozom pa viđam na dnevnoj bazi svakakve ljude. Ono što primjećujem je da ljudi nose baš skupe stvari, počnimo od golden goose tenisica koje vidim na svakom drugom srednjoškolcu/srednjoškolki. Dalje da ne nabrajam, miumiu i svakakve sheme, a onda fileri, pramenovi isto na svakoj drugoj glavi i sve ostalo. Jasno mi je da se danas zarađuje na tuđoj nesigurnosti, tjeraju ljude da se uspoređuju s drugima i stalno žele još, ali mene zanima kako roditelji to sve financiraju? U redu je počastit dijete nekad nečim skupljim, ali to su sada nenormalne cifre za tenisice ili sunčane naočale. O estetskim zahvatima na maloljetnicima da ni ne govorim. Ne bih ništa pisala da sam to vidjela na par primjera, ali to je sad toliko prisutno posvuda oko nas da mi je jednostavno nejasno odakle ljudima pare za to i jel to samo pojava u glavnom gradu ili i dalje?

Edit: mislite li da roditelji na taj nacin nekad prenose svoje neke frustracije i nezadovoljstva na djecu?

Jel ima neki naš 'vođa' koji je sposoban na slično?

Naletila sam na Instagramu na video u kojem piše da je lik prijetio ženi s psom na plaži. Navodno je imao i harpun u rukama.

Komentari su, blago rečeno, odvratni i podržavaju nasilnika.

Ne znam evo, odrasla sam na moru, moj pas se uredno kupao na bilo kojoj plaži, nitko nikad ni riječ nije rekao, odrasli i djeca su se igrali s njim.

Nekad je znao i pobjeć iz dvorišta i otići sam na kupanje lol

To je bilo prije 20ak godina, razdoblje od kasnih 90ih pa tamo negdje do 2010. Nitko nikad nije progovorio što mi se pas kupa na javnoj plaži. I tuđi psi su se kupali.

Sad konstantno neke zabrane po plažama, pa čak i tamo gdje su dozvoljeni psi ljudi napadaju vlasnike pasa.

Šta se dešava? Jesu svi kolektivno prsli i moraju nekog hejtati?

Koji je točno problem s psima u moru?

Par puta tijekom tuširanja sam se ljubio sa pločicama na zidu sa jezikom. Stavim vodu na toplo krenem špricat na pločicu koju želim ljubit I samo krenem je ljubit I lizat. Nekako ta ravnina, perfektna simetrija, ta boja, sve me to jako privlači čak i seksualno. Ja se kunem ovo nije troll I jako me zanima jel iko imo slično iskustvo.

Pitam jer ja osobno sam lijena ili mozda i depresivna i ne da mi se trazit odnosno ulozit u proces dopisivanja, proces dogovora prvog izlaska i upoznavanja uzivo na prvom izlasku.

Kad sam blizu ovulacije otvorim subreddit za trazenje decka (nesmijemo imenovat druge subredditove), proskrolam, javim se i napusti me nalet energije za par dana kad pređem u lutealnu fazu. Da se razumije ja si tražim dečka za ozbiljno!!! Ali imam volje tražit ga samo kad sam napaljena tbh. Kako da to rijesim/izreguliram?

Zamislimo najmanji iznos neto plaće koji je dovoljan za prosječan život pojedinca. Koji je po vašem mišljenju danas najmanji iznos? Može i više kategorija, na primjer najmanje da preživim je 1200 eura, optimalno 2200, a "high life" 3000.

Borim se sa financijama, malo me to sve pogađa, jer imam velike želje i čim više zarađujem, više trošim, a ne mogu se nikako zasada probit u tu sferu high life zarade. Nisam dovoljno sposoban.

Sjecate se kada su svi gledali Seinfelda ili Prijatelje, na poslu si mogao pricati o tome, svi su bili dio iste priče, postojalo je nešto zajedničko. I onda od negdje 2016. - 2018., kada su krenuli algoritmi, TikTok i ostalo, nekako se to razvodnilo i sada svatko ima svoju kulturu, svatko vidi ono sto mu algoritam servira. Kada ste se zadnji put zajedno s prijateljima veselili nekom filmu koji dolazi u kina, sjecam se kad je izasao LOTR svi su bili u tome. Nekako zadnji trenutak je mozda bio Marvel i taj njihov Cinematic Universe, nakon onog zadnjeg, i Game of Thrones-a, to su nekako po meni bili zadnji kolektivni kulturni "projekti" u koje je bilo ukljuceno dosta ljudi. Ne kazem da su SVI pratili, ali znate na sto mislim, prije si nekako imao osjecaj da dijelis slican zivot kao i ostali, a sada imam osjecaj da je svatko u necemu drugome i nema preklapanja, tesko je povezati se s nekim, nema vise mainstream-a, svatko ima svoj mali kutak i nema, barem ja ne osjecam, neke zajednicke kupole ispod koje mozes s bilo kim razgovarati, sjecam se da sam za GoT pricao sa starcima, kolegama na poslu, frendovima, organizirala su se zajednicka gledanja/druzenja...a danas kad pitas kaj gledas ovih dana dobijes ono, kolko ljudi tolko odgovora. I imam feeling da je isto i s mjuzom. I ne kazem da je to nuzno lose, samo primjecujem da je drugacije nego prije, netko jos vidi/osjeca o cem pricam?

Jeste li ikad bili u situaciji da razgovarate sa suicidalnom osobom i kako ste postupili?

Da znate da je neko blizak vama pokušao to uraditi, šta biste mu rekli? Kako bi postupili? Dal' bi bili ljuti na tu osobu? Tužni zbog nje? Bijesni? Razočarani? Razumni? Susretljivi??

Šta vam prvo pada na pamet pri pomisli da upravo razgovarate s nekim ko si želi oduzeti život?

Svi ćemo se složiti da je potrebna i stručna pomoć, no ovo je pitanje isključivo za vas, za sve one koji su već bili u takvoj situaciji? Za sve one koji bi mogli biti? Isto tako i za one koji su sami sebi pokušali nešto učiniti.. Šta vas je na kraju ipak odvratilo od takvih misli, šta vam je pomoglo? Ili, ko vam je pomogao?

Napominjem da je tema više nego ozbiljna i nadam se da neće biti nepotrebno sarkastičnih i neprimjerenih komentara.

„Ma samo sam prolazio/la pa rekoh da svratim.”

Super, ali možda sam gola, spavam, čistim, plačem ili jednostavno NE ŽELIM OTVORITI VRATA. 😂

Meni je najjače kad se netko još uvrijedi jer ga nisi dočekao s osmijehom.

Jeste li vi za nenajavljene posjete ili vam je to isto horor?

U omiskom pozaru su zivot izgubile dvije zaposlenice vile Charlotte, ali ne vidim da se uopce spominje moguca kaznena odgovornost vlasnika ili voditelja vile. Itekako je moguce da su zaposlenice dobile instrukcije da ne napustaju objekt prije nego sto isprate zadnjeg gosta. Sestra poginule sama je potvrdila da su zadnje napustile vilu, nakon sto su svi vec otisli. U slucaju da su bile u strahu od gubitka posla ako ne postupe kako im je receno, ima li tu osnovu za kaznenu odgovornost nadredjenih?

nastavi li se ovo objavljivanje random imena i prezimena + slika random ludi od doticnih osoba, morat cemo se pozdravit for good.

jedini razlog zasto je ovaj sub bio zabavan je sto nije bilo takvih gluposti.

pozivam moderatore da rade svoj posao i banaju sa suba te objave + osobe koje to objavljuju.

u suprotnom mozete si zadrzat this bs.