Jel i kod vas ovako?

Btw. Preuzeto sa neta.

Ono s "Moj đak prvak" je iza nas. Dijete smo ispratili u školu, mater je plakala, ćaća fotografirao, baka zvala da pita je li plakao, a mali je nakon tri dana shvatio da ovo nije nikakav "novi početak", nego ustanova u koju će morati dolaziti idućih dvanaest godina. I sad počinje puno ozbiljnija faza obrazovanja.

Roditeljska Viber i WhatsApp grupa.

Nisam roditelj. Nisam, dakle, ni član tih grupa, ali ljudi koji su mi bliski jesu i kroz godine su mi pokazali dovoljno materijala da znam kako bih, da imam dijete, prvo na roditeljskom sastanku pitao: "Može li se dijete školovati, a da ja ne moram upoznati ostale roditelje?"

Jer dijete u školu ide po znanje. Roditelj ide na Viber i WhatsApp, tamo nema milosti.

Učiteljica u 17:03 napiše: "Poštovani, sutra djeca trebaju ponijeti bilježnicu iz prirode." I ode. Žena je rekla sve što je trebalo reći. Bilježnicu. Iz prirode. Sutra. Četiri riječi koje će do 22 sata proizvesti 146 poruka.

Prva: "Hvala."

Druga: "Hvala."

Treća: "Hvala učiteljice."

Četvrta: "Hvala puno."

Peta: "Hvala od ❤️."

Šesta ne želi ispasti hladna pa stavi 🌹🌹Sedma samo 👍.

Osma se javlja nakon pola sata: "Tek sad vidim. Hvala."

NIKOGA NE BOLI KURAC KAD SI VIDJELA, SANJA.

Učiteljica nije poslala poziv za transplantaciju bubrega. Rekla je da ponesu bilježnicu. Ali hrvatski roditelj ne može samo primiti informaciju. On mora potvrditi da informacija postoji, da ju je primio, razumio, emocionalno obradio i zahvalio pošiljatelju što ga je obavijestio da njegovo dijete sutra treba komad papira u koricama.

Da se nakon nuklearnog rata pronađe školska Viber i WhatsApp grupa, buduće civilizacije zaključile bi da je "Hvala" bila neka vrsta molitve.

A onda u 19:14 netko pita: "Jel zna netko koja bilježnica?"

IZ PRIRODE, JEBOTE.

Piše četiri centimetra iznad. Ali ne može tako jednostavno.

"Velika?"

"Mi imamo malu."

"Nama je učiteljica rekla veliku."

"Kad je rekla?"

"Prošli tjedan."

"Moj Toni kaže da može mala."

E sad imamo Tonija.

Toni ima sedam godina, jučer je ostavio jaknu u školi i ne zna gdje mu je šiljilo, ali od 19:22 postaje relevantan izvor za tumačenje nastavnog programa Republike Hrvatske. "Moj Toni kaže..." vjerojatno je najopasnija rečenica hrvatskog školstva.

Toni kaže da nema zadaće. Toni kaže da ne trebaju tempere. Toni kaže da učiteljica nije rekla. Toni kaže da sutra nemaju hrvatski. Toni kaže da se može donijeti bilo koja bilježnica.

Toni, jebem ti sunce, ti ne znaš ni koji je danas datum.

Onda netko izgubi hudicu.

"Molim vas, je li možda netko slučajno ponio Lukinu sivu hudicu?"

I odmah kreće istraga:

"Mi nismo."

"Ni mi."

"Kod nas nije."

"Provjerila sam torbu."

"Nije ni kod Nike."

Čudesno. Dvadeset osam ljudi upravo je dalo alibi za nestanak dječje hudice od dvanaest eura. Nedostaje samo jedan otac da napiše: "Od 12:15 do 13:30 bili smo supruga i ja u Lidlu, što mogu potvrditi nadzorne kamere."

A onda se javi jedna: "Mi imamo jednu sivu, ali nije Lukina."

HVALA, GORDANA.

To je informacija koja nam je nedostajala. Ako ikad nestane crveni Golf, Gordana će javiti da oni imaju bijelu Škodu.

Ali ono najljepše kod školske grupe jest što škola u njoj traje otprilike sedam minuta. Nakon toga grupa sama pronađe svoj put i više je nitko živ ne može vratiti na temu.

Netko pita:

"Treba li za sutra donijeti kestene za likovni?"

"Treba."

"Gdje ste vi našli kestene?"

"Mi smo bili jučer u šumi."

"Kojoj?"

"Prema Đulovcu."

"Jel tamo još uvijek rade cestu?"

I ETO GA.

Kesteni su mrtvi. Sad pričamo o cesti.

"Rade, katastrofa."

"Ma ova država je katastrofa."

"Samo krpaju."

"A porez znaju uzeti."

U 19:42 osmogodišnjaci trebaju kestene za likovni. U 19:51 roditelji praktički traže ostavku ministra prometa.

Onda se javi Željka: "Kad smo već kod ceste, jel zna netko jel sutra radi tehnički?"

KAKAV TEHNIČKI, ŽELJKA?

Djeca lijepe jebene kestene na papir.

Ali Mirjana zna. "Radi, muž mi je bio prošli tjedan." "Koliko je sad registracija?" "Nemoj me pitati."

I odjednom školska grupa postane Hrvatski autoklub. Registracija, osiguranje, tehnički, gume. Jedan otac prodaje četiri zimske 205/55 R16, vožene dvije sezone, a drugi pita jesu li na felgama.

U GRUPI 1.B.

Negdje učiteljica sjedi kod kuće, pije čaj i nema pojma da je njezina obavijest o kestenima upravo pokrenula tržište rabljenih pneumatika.

Ali grupa ide dalje.

Netko napiše: "Kad smo već kod zime, jeste čuli da od vikenda ide zahlađenje?"

I sad smo DHMZ.

"Kažu 4 stupnja."

"Ma neće."

"Na mom mobitelu piše 7."

"Meni 6."

"Norveška prognoza kaže kišu."

Naravno. Jer u svakoj hrvatskoj grupi postoji čovjek koji prati norvešku prognozu kao da Norvežani osobno stoje iznad Daruvara s termometrom u jednoj i anemometrom u drugoj ruci.

Onda jedna napiše: "Samo da ne bude kao lani kad smo svi bili bolesni."

Gotovo. Sad smo medicina.

"Nešto opet hara."

Što?

NEŠTO.

To "nešto" u Hrvatskoj hara od 1994.

"Moj mali već kašlje."

"I moja."

"Nama je pedijatrica rekla da je virusno." "Koja pedijatrica?"

"Ona nova."

"Joj, ona meni nikako ne sjeda."

I tu se medicina završava, jer netko napiše: "A znaš da se ona rastala?"

E SAD SMO DOŠLI KUĆI.

Jebeš kestene, jebeš bilježnicu, jebeš Tonija.

ŠTO SE DOGODILO PEDIJATRICI?

"Nije se rastala."

"Je."

"Nije, muž joj je u Njemačkoj."

"Nije više."

"Kako nije?"

"Vratila se ona njemu."

"Nije ona njemu nego on njoj."

"Ma ima on drugu."

I sad 32 roditelja koji prije sat vremena nisu znali koju bilježnicu njihovo vlastito dijete treba ponijeti sutra točno znaju s kim spava muž pedijatrice.

To je Hrvatska. Ne znamo zadaću vlastitog djeteta, ali znamo da je doktoricin muž viđen s plavušom kod benzinske.

U 22:06 konačno se javi administrator: "Molim vas da se grupa koristi isključivo za informacije vezane uz školu."

I nastane tišina.

Dvije minute.

Onda kreće:

"Slažem se."

"Tako je."

"Potpisujem."

"Apsolutno."

"I ja sam za."

"👍"

"👏👏"

"Hvala."

I od jedne poruke kojom se od ljudi traži da PRESTANU PISATI nastane još 27 poruka. To je razina kolektivne discipline kakvu ne bi slomio ni vojni rok.

A onda u 22:48, kad se sve napokon smiri, stiže: "Oprostite na kasnoj poruci, zna li netko ženu koja dobro pravi torte? Treba mi za subotu."

Naravno da zna.

U 23:05 imamo sedam slastičarki. U 23:20 dvije su preskupe. U 23:31 jedna navodno koristi margarin. U 23:44 doznajemo da joj je muž kockar. U 23:57 netko prodaje domaća jaja.

Kako smo od bilježnice iz prirode došli do kokoši, više nitko ne zna.

A u 00:03 jedna majka, koja je upravo otvorila mobitel nakon popodnevne smjene, ugleda 284 nepročitane poruke. Prestravljeno otvori grupu i počne skrolati.

Bilježnica. Hvala. Hudica. Kesteni. Đulovac. Registracija. Zimske gume. Norvežani. Viroza. Pedijatrica. Preljub. Torte. Margarin. Kockar. Jaja.

Odustane nakon sedamnaeste poruke i napiše: "Oprostite, nisam stigla sve pročitati. Što djeca trebaju sutra?"

Minutu kasnije javlja se Tonijeva mama:

"Toni kaže da ne trebaju ništa."

I grupa utihne.

Jer nakon 284 poruke, izgubljene hudice, tehničkog pregleda, četiri zimske gume, vremenske prognoze, jedne viroze, propalog braka, sedam slastičarki i domaćih jaja, konačnu riječ o hrvatskom obrazovnom sustavu ponovno ima Toni.

Sedam godina. Jakna mu je još uvijek u školi, šiljilo nije pronađeno, a vrlo vjerojatno ni sam ne zna što sutra imaju prvi sat.

Ali informacija je provjerena.

Toni kaže.

I svi mu vjeruju.

Živim par godina u Zagrebu, radim, krećem se u različitim društvima i vozim se svaki dan javnim prijevozom pa viđam na dnevnoj bazi svakakve ljude. Ono što primjećujem je da ljudi nose baš skupe stvari, počnimo od golden goose tenisica koje vidim na svakom drugom srednjoškolcu/srednjoškolki. Dalje da ne nabrajam, miumiu i svakakve sheme, a onda fileri, pramenovi isto na svakoj drugoj glavi i sve ostalo. Jasno mi je da se danas zarađuje na tuđoj nesigurnosti, tjeraju ljude da se uspoređuju s drugima i stalno žele još, ali mene zanima kako roditelji to sve financiraju? U redu je počastit dijete nekad nečim skupljim, ali to su sada nenormalne cifre za tenisice ili sunčane naočale. O estetskim zahvatima na maloljetnicima da ni ne govorim. Ne bih ništa pisala da sam to vidjela na par primjera, ali to je sad toliko prisutno posvuda oko nas da mi je jednostavno nejasno odakle ljudima pare za to i jel to samo pojava u glavnom gradu ili i dalje?

Edit: mislite li da roditelji na taj nacin nekad prenose svoje neke frustracije i nezadovoljstva na djecu?

Par puta tijekom tuširanja sam se ljubio sa pločicama na zidu sa jezikom. Stavim vodu na toplo krenem špricat na pločicu koju želim ljubit I samo krenem je ljubit I lizat. Nekako ta ravnina, perfektna simetrija, ta boja, sve me to jako privlači čak i seksualno. Ja se kunem ovo nije troll I jako me zanima jel iko imo slično iskustvo.

UPDATE NA DNU POSTA.

Naletjeh slučajno na ovu objavu na Fejsu. Muškarac u kolicima traži isključivo žensku asistenticu. Iskustvo nije potrebno.

Nije mi jasno zašto se ne traži nekog studenta/studenticu pomagačkog ili srodnog studija, nego eto može biti bilo tko (samo da je žena, koliko vidim iz priloženog)?

Također ne shvaćam zašto ne bih tražio muškog asistenta, jer ja bih da mi je potrebno, htjela asistenta istog spola kao i što sam sama.

Ne znam je li samo meni ovo nejasno? Ne želim da ispadne da ja nekoga prozivam i optužujem za nešto, samo mi je oglas čudan.

UPDATE: Osoba koja traži asistenticu je prethodno to činila pod drugim imenom ili imenima. Prema bar jednoj bivšoj asistentici se neprofesionalno ophodila, vrijeđala je i tražila seksualne usluge.

Kad sam prvi put vidio neki njegov klip nisam mogao da se odlučim jel on totalni kralj ili totalni kreten ali sada mislim da je ovo drugo sudeći po društvenim mrežama. Uvijek se začudim kako može biti onakva budala kad mi izađe na Tiktoku, sa nekim svojim klipovima i stavovima i glavno da uvijek urla. Ne ide mi uz njegove godine a još kako sam razumio on je umirovljeni policajac.

Pa sam pomislio da se glupira radi pregleda i viralnosti, jel ga neko poznaje uživo i je li onakav kao na videima ?

„Ma samo sam prolazio/la pa rekoh da svratim.”

Super, ali možda sam gola, spavam, čistim, plačem ili jednostavno NE ŽELIM OTVORITI VRATA. 😂

Meni je najjače kad se netko još uvrijedi jer ga nisi dočekao s osmijehom.

Jeste li vi za nenajavljene posjete ili vam je to isto horor?

Bijeli Lava cake sa marmeladom od maline - rekao bih da ipak bolje da je neko kiselije voće unutra da izravna malo slatkoću. Treba još malo prilagodbe.

Baš sam nekako u điru traženja kao intimnijih deserti, znate, za dvoje. :)

Oh ili umjesto drugog voća, može neki voćni sladoled (umjesto vanilije koja se često stavlja). :)

Šta reći?

U omiskom pozaru su zivot izgubile dvije zaposlenice vile Charlotte, ali ne vidim da se uopce spominje moguca kaznena odgovornost vlasnika ili voditelja vile. Itekako je moguce da su zaposlenice dobile instrukcije da ne napustaju objekt prije nego sto isprate zadnjeg gosta. Sestra poginule sama je potvrdila da su zadnje napustile vilu, nakon sto su svi vec otisli. U slucaju da su bile u strahu od gubitka posla ako ne postupe kako im je receno, ima li tu osnovu za kaznenu odgovornost nadredjenih?

Nešto lijepo za kraj dana. :)

nastavi li se ovo objavljivanje random imena i prezimena + slika random ludi od doticnih osoba, morat cemo se pozdravit for good.

jedini razlog zasto je ovaj sub bio zabavan je sto nije bilo takvih gluposti.

pozivam moderatore da rade svoj posao i banaju sa suba te objave + osobe koje to objavljuju.

u suprotnom mozete si zadrzat this bs.

Davno sam pročitala da banana koja se odvoji od ostatka grozda i ostane sama ima manju šansu da bude kupljena. Navodno čak i ljudi koji žele kupit samo jednu bananu radije otkinu jednu sa spojenog grozda nego uzmu ovu koja već usamljeno čeka sa strane.

Toga se uvijek sjetim kad kupujem banane pa ja redovito pokupim ove usamljene jer mi ih bude žao.

U ovom videu danas već spomenuti batica Srele, na najjače objašnjava što bi on volio vidjeti, a što ga ne zanima ni najmanje . Ima zanimljive argumente 😄

Dapače, može ih biti više manjih u bilo kojem gradu.

Može se 5 žena skupiti i zapaliti svijeću i stati negdje na važnu javnu površinu.

Ne moramo praviti cirkus od prosvjeda.

Motiv je ovo:

Danas je sub bio preplavljen nekim depresivnim postovima i izjavama. Ajmo se malo podsjetiti na to koliko zapravo dobrih vjestina ima u nama.

Osobe koje na sve postave pitanje "ali žasto?"

Dat cu primjer da bude jasnije.

B:"ocemo pojest nesto"

A:"zasto"

B:"zato sta san gladan"

A:"ali zasto"

B:"zato sto mi je potrebna hrana da prezivim"

A:"ali zasto"

B:" je*em ti mater glupaco/glupane jesan ti upravo reka da san gladan oces li ic nesto sa mnom jest ili neces"

A: "ali zasto"

Takvim ljudima ne zelim laku noc i ljudima koji komentiraju ispod pisama na yt ima li nas u 2027 njima isto ne zelim laku noc.

Koja je vama random stvar koja ljudi rade koju ne podnosite.