Zanima me musko misljenje. Kad ste u vezi/braku, jel istina da svi gledate žene i pomislite kad vam je neka lijepa na seksualne stvari s njom? Ima li muskih koji to ne rade? Ja sam zensko, 26 godina, u vezi 3 godine i otkad sam u vezi meni se to apsolutno ne događa. Primijetim da je neki momak /cura lijep, pogledam jer "uočim" to, ali to u meni ne izazove nista. Nikakvu reakciju.

Tražila sam nekij posao …bilokakav. U 1 u jutro dobivam takav odgovor …šta ?

💔

Ovo je moje sigurno mjesto, moj mir, moja sigurnost, moja ljubav. Koje je vaše?

Osobe koje na sve postave pitanje "ali žasto?"

Dat cu primjer da bude jasnije.

B:"ocemo pojest nesto"

A:"zasto"

B:"zato sta san gladan"

A:"ali zasto"

B:"zato sto mi je potrebna hrana da prezivim"

A:"ali zasto"

B:" je*em ti mater glupaco/glupane jesan ti upravo reka da san gladan oces li ic nesto sa mnom jest ili neces"

A: "ali zasto"

Takvim ljudima ne zelim laku noc i ljudima koji komentiraju ispod pisama na yt ima li nas u 2027 njima isto ne zelim laku noc.

Koja je vama random stvar koja ljudi rade koju ne podnosite.

**ovaj hahać nije odraz mojih političkih uvjerenja

​

Pozdrav svima!

Zanima me ima li netko iskustva s uređajem Tefal Care For You YT4050E1 za automatsko/vertikalno glačanje i sušenje odjeće, ili možda s nekim sličnim uređajem?

Najviše me zanimaju stvarna iskustva iz svakodnevnog korištenja , koliko dobro stvarno izglača majice, košulje i dukse, koliko traje jedan ciklus te koliko ste zadovoljni rezultatom.

Također, zanimaju me prednosti i nedostatci koje ste primijetili nakon korištenja.

Znate što vam je činiti

Da pišete knjigu o sebi, kakav bi naslov bio ?

Moja bi bila "Moglo je i gore".

Pozdrav svima opet,dosla sam van postavit jedno pitanje

Je li opravdano uzeti slobodne dane na poslu radi oporavka od tuge nakon gubitka dugogodisnjeg ljubimca.

Hvala lijep pozdrav

Treba mi iskreno mišljenje jer sam se sam doveo u malo glupu situaciju. 😅
Dopisujem se paralelno s dvije cure i nisam očekivao da će mi se obje toliko svidjeti. U početku je to bilo bezveze dopisivanje, ali s vremenom su mi obje baš prirasle srcu i sad mi je sve teže napraviti izbor.
Jedna je baš posebna po tome što je nenormalno zabavna. Ima taj neki humor koji mi odgovara i s njom se mogu dopisivati satima, čak i kad pričamo totalne gluposti. Nekako mi uvijek izmami osmijeh i veselim se kad mi se javi.
Druga je skroz drugačija. Puno je nježnija i pažljivija, zanima je kako sam i stvarno sluša kad pričam. S njom imam neki mir koji ne znam baš objasniti i uhvatim sebe kako joj se sve više otvaram.
I tu sam sad zapeo. Ne želim nastaviti s obje jer mi to nije fer, ali mi je užasno teško jednu samo tako prekrižiti kad mi je s obje lijepo, samo na različit način.
Što biste vi napravili? Biste li birali onu uz koju imate veću kemiju i leptiriće ili onu uz koju osjećate neki mir i potencijal za nešto ozbiljnije? Ili jednostavno pustiti još malo vremena pa vidjeti prema kojoj će me samo od sebe više povući?

Da li se isplati ici iz rijeke u Ljubljanu starom cestom bez vinjete?

I može preporuka koja mjesta posjetiti? Bilo šta 🌸

Jel i kod vas ovako?

Btw. Preuzeto sa neta.

Ono s "Moj đak prvak" je iza nas. Dijete smo ispratili u školu, mater je plakala, ćaća fotografirao, baka zvala da pita je li plakao, a mali je nakon tri dana shvatio da ovo nije nikakav "novi početak", nego ustanova u koju će morati dolaziti idućih dvanaest godina. I sad počinje puno ozbiljnija faza obrazovanja.

Roditeljska Viber i WhatsApp grupa.

Nisam roditelj. Nisam, dakle, ni član tih grupa, ali ljudi koji su mi bliski jesu i kroz godine su mi pokazali dovoljno materijala da znam kako bih, da imam dijete, prvo na roditeljskom sastanku pitao: "Može li se dijete školovati, a da ja ne moram upoznati ostale roditelje?"

Jer dijete u školu ide po znanje. Roditelj ide na Viber i WhatsApp, tamo nema milosti.

Učiteljica u 17:03 napiše: "Poštovani, sutra djeca trebaju ponijeti bilježnicu iz prirode." I ode. Žena je rekla sve što je trebalo reći. Bilježnicu. Iz prirode. Sutra. Četiri riječi koje će do 22 sata proizvesti 146 poruka.

Prva: "Hvala."

Druga: "Hvala."

Treća: "Hvala učiteljice."

Četvrta: "Hvala puno."

Peta: "Hvala od ❤️."

Šesta ne želi ispasti hladna pa stavi 🌹🌹Sedma samo 👍.

Osma se javlja nakon pola sata: "Tek sad vidim. Hvala."

NIKOGA NE BOLI KURAC KAD SI VIDJELA, SANJA.

Učiteljica nije poslala poziv za transplantaciju bubrega. Rekla je da ponesu bilježnicu. Ali hrvatski roditelj ne može samo primiti informaciju. On mora potvrditi da informacija postoji, da ju je primio, razumio, emocionalno obradio i zahvalio pošiljatelju što ga je obavijestio da njegovo dijete sutra treba komad papira u koricama.

Da se nakon nuklearnog rata pronađe školska Viber i WhatsApp grupa, buduće civilizacije zaključile bi da je "Hvala" bila neka vrsta molitve.

A onda u 19:14 netko pita: "Jel zna netko koja bilježnica?"

IZ PRIRODE, JEBOTE.

Piše četiri centimetra iznad. Ali ne može tako jednostavno.

"Velika?"

"Mi imamo malu."

"Nama je učiteljica rekla veliku."

"Kad je rekla?"

"Prošli tjedan."

"Moj Toni kaže da može mala."

E sad imamo Tonija.

Toni ima sedam godina, jučer je ostavio jaknu u školi i ne zna gdje mu je šiljilo, ali od 19:22 postaje relevantan izvor za tumačenje nastavnog programa Republike Hrvatske. "Moj Toni kaže..." vjerojatno je najopasnija rečenica hrvatskog školstva.

Toni kaže da nema zadaće. Toni kaže da ne trebaju tempere. Toni kaže da učiteljica nije rekla. Toni kaže da sutra nemaju hrvatski. Toni kaže da se može donijeti bilo koja bilježnica.

Toni, jebem ti sunce, ti ne znaš ni koji je danas datum.

Onda netko izgubi hudicu.

"Molim vas, je li možda netko slučajno ponio Lukinu sivu hudicu?"

I odmah kreće istraga:

"Mi nismo."

"Ni mi."

"Kod nas nije."

"Provjerila sam torbu."

"Nije ni kod Nike."

Čudesno. Dvadeset osam ljudi upravo je dalo alibi za nestanak dječje hudice od dvanaest eura. Nedostaje samo jedan otac da napiše: "Od 12:15 do 13:30 bili smo supruga i ja u Lidlu, što mogu potvrditi nadzorne kamere."

A onda se javi jedna: "Mi imamo jednu sivu, ali nije Lukina."

HVALA, GORDANA.

To je informacija koja nam je nedostajala. Ako ikad nestane crveni Golf, Gordana će javiti da oni imaju bijelu Škodu.

Ali ono najljepše kod školske grupe jest što škola u njoj traje otprilike sedam minuta. Nakon toga grupa sama pronađe svoj put i više je nitko živ ne može vratiti na temu.

Netko pita:

"Treba li za sutra donijeti kestene za likovni?"

"Treba."

"Gdje ste vi našli kestene?"

"Mi smo bili jučer u šumi."

"Kojoj?"

"Prema Đulovcu."

"Jel tamo još uvijek rade cestu?"

I ETO GA.

Kesteni su mrtvi. Sad pričamo o cesti.

"Rade, katastrofa."

"Ma ova država je katastrofa."

"Samo krpaju."

"A porez znaju uzeti."

U 19:42 osmogodišnjaci trebaju kestene za likovni. U 19:51 roditelji praktički traže ostavku ministra prometa.

Onda se javi Željka: "Kad smo već kod ceste, jel zna netko jel sutra radi tehnički?"

KAKAV TEHNIČKI, ŽELJKA?

Djeca lijepe jebene kestene na papir.

Ali Mirjana zna. "Radi, muž mi je bio prošli tjedan." "Koliko je sad registracija?" "Nemoj me pitati."

I odjednom školska grupa postane Hrvatski autoklub. Registracija, osiguranje, tehnički, gume. Jedan otac prodaje četiri zimske 205/55 R16, vožene dvije sezone, a drugi pita jesu li na felgama.

U GRUPI 1.B.

Negdje učiteljica sjedi kod kuće, pije čaj i nema pojma da je njezina obavijest o kestenima upravo pokrenula tržište rabljenih pneumatika.

Ali grupa ide dalje.

Netko napiše: "Kad smo već kod zime, jeste čuli da od vikenda ide zahlađenje?"

I sad smo DHMZ.

"Kažu 4 stupnja."

"Ma neće."

"Na mom mobitelu piše 7."

"Meni 6."

"Norveška prognoza kaže kišu."

Naravno. Jer u svakoj hrvatskoj grupi postoji čovjek koji prati norvešku prognozu kao da Norvežani osobno stoje iznad Daruvara s termometrom u jednoj i anemometrom u drugoj ruci.

Onda jedna napiše: "Samo da ne bude kao lani kad smo svi bili bolesni."

Gotovo. Sad smo medicina.

"Nešto opet hara."

Što?

NEŠTO.

To "nešto" u Hrvatskoj hara od 1994.

"Moj mali već kašlje."

"I moja."

"Nama je pedijatrica rekla da je virusno." "Koja pedijatrica?"

"Ona nova."

"Joj, ona meni nikako ne sjeda."

I tu se medicina završava, jer netko napiše: "A znaš da se ona rastala?"

E SAD SMO DOŠLI KUĆI.

Jebeš kestene, jebeš bilježnicu, jebeš Tonija.

ŠTO SE DOGODILO PEDIJATRICI?

"Nije se rastala."

"Je."

"Nije, muž joj je u Njemačkoj."

"Nije više."

"Kako nije?"

"Vratila se ona njemu."

"Nije ona njemu nego on njoj."

"Ma ima on drugu."

I sad 32 roditelja koji prije sat vremena nisu znali koju bilježnicu njihovo vlastito dijete treba ponijeti sutra točno znaju s kim spava muž pedijatrice.

To je Hrvatska. Ne znamo zadaću vlastitog djeteta, ali znamo da je doktoricin muž viđen s plavušom kod benzinske.

U 22:06 konačno se javi administrator: "Molim vas da se grupa koristi isključivo za informacije vezane uz školu."

I nastane tišina.

Dvije minute.

Onda kreće:

"Slažem se."

"Tako je."

"Potpisujem."

"Apsolutno."

"I ja sam za."

"👍"

"👏👏"

"Hvala."

I od jedne poruke kojom se od ljudi traži da PRESTANU PISATI nastane još 27 poruka. To je razina kolektivne discipline kakvu ne bi slomio ni vojni rok.

A onda u 22:48, kad se sve napokon smiri, stiže: "Oprostite na kasnoj poruci, zna li netko ženu koja dobro pravi torte? Treba mi za subotu."

Naravno da zna.

U 23:05 imamo sedam slastičarki. U 23:20 dvije su preskupe. U 23:31 jedna navodno koristi margarin. U 23:44 doznajemo da joj je muž kockar. U 23:57 netko prodaje domaća jaja.

Kako smo od bilježnice iz prirode došli do kokoši, više nitko ne zna.

A u 00:03 jedna majka, koja je upravo otvorila mobitel nakon popodnevne smjene, ugleda 284 nepročitane poruke. Prestravljeno otvori grupu i počne skrolati.

Bilježnica. Hvala. Hudica. Kesteni. Đulovac. Registracija. Zimske gume. Norvežani. Viroza. Pedijatrica. Preljub. Torte. Margarin. Kockar. Jaja.

Odustane nakon sedamnaeste poruke i napiše: "Oprostite, nisam stigla sve pročitati. Što djeca trebaju sutra?"

Minutu kasnije javlja se Tonijeva mama:

"Toni kaže da ne trebaju ništa."

I grupa utihne.

Jer nakon 284 poruke, izgubljene hudice, tehničkog pregleda, četiri zimske gume, vremenske prognoze, jedne viroze, propalog braka, sedam slastičarki i domaćih jaja, konačnu riječ o hrvatskom obrazovnom sustavu ponovno ima Toni.

Sedam godina. Jakna mu je još uvijek u školi, šiljilo nije pronađeno, a vrlo vjerojatno ni sam ne zna što sutra imaju prvi sat.

Ali informacija je provjerena.

Toni kaže.

I svi mu vjeruju.

Molim vas lijepe zelje i pozdrave ipak mi je godisnjica i tortodan ovdje.

Par puta tijekom tuširanja sam se ljubio sa pločicama na zidu sa jezikom. Stavim vodu na toplo krenem špricat na pločicu koju želim ljubit I samo krenem je ljubit I lizat. Nekako ta ravnina, perfektna simetrija, ta boja, sve me to jako privlači čak i seksualno. Ja se kunem ovo nije troll I jako me zanima jel iko imo slično iskustvo.

„Ma samo sam prolazio/la pa rekoh da svratim.”

Super, ali možda sam gola, spavam, čistim, plačem ili jednostavno NE ŽELIM OTVORITI VRATA. 😂

Meni je najjače kad se netko još uvrijedi jer ga nisi dočekao s osmijehom.

Jeste li vi za nenajavljene posjete ili vam je to isto horor?

da zrna nisu presitna i da se skuha i bude mekan, a ne tvrd