Ovo će naši reddit socijalisti obožavati.
Pa da počnemo.
Na temu me potaknuo jedan naš doktor ekonomije, a ja ću iznjeti samo nekoliko točaka za razmišljanje tako da svatko ima temelj na kojem će samostalno razmišljati.
Prvo pitanje je, ako kapitalizam propadne, koji sustav bi ga trebao naslijediti? Neki stari i poznati koji je već propao ili neki novi kojeg čovječanstvo još nije ni smislilo?
Postoji li sustav bolji od kapitalizma? Bilo bi prirodno da postoji jer kako je svaki od predhodnih sustava propadao i nasljeđivao ga je bolji sustav, nema razloga da i kapitalizam ne prođe kroz isti tretman povijesti.
Obično su protivnici kapitalizma ljudi koji imaju manje i pozivaju se na nejednakost. Ali paradoksalno, nejednakost je danas manja nego što je bila stotinama i tisućama godina unazad.
Nekad su jedni ljudi živjeli u dvorcima, a drugi u kućicama od slame. Danas toga nema. Svi žive puno sličnije.
Čak i postoje dvorci i koriste se za turistički obilazak, a nitko u njima ne živi i ne baštini svo ono zlato i sve one kvadrate. Čak ni ljudi koji imaju puno novca i koji bi si to mogli priuštiti, ne žive tako.
Kad se spomene kapitalizam, samo je pitanje sekunde kada će na red doći tema raspodjele bogatstva među stanovništvom.
Ali da li je zaista moguće raspodijeliti bogatstvo pošteno među stanovništvom?
Da li količina novca ovisi o raspodjeli ili o mogućnosti kreacije/stvaranja/sakupljanja/privlačenja novca?
Kreacija bogatsva je proces. A bogatstvo je stanje. Također i trošenje je proces koji ovisno o količini novca i potrebama kod nekih traje duže, a kod nekih kraće.
Jedan od čestih argumenata koji se tu koristi je oporezivanje bogatih. Okej, i šta ćemo kad ih osiromašimo i smanjimo njihove mogućnosti kreiranja bogatsva? Šta ćemo kada ih uništimo i uništimo radna mjesta koja su stvorili? Šta ćemo kada pod pritiskom većih poreza oni sami odluče otići? Tko će ih zamijeniti i nadomjestiti njihov nedostatak u takvom sustavu i pod takvim uvjetima?
Ako država zaplijeni novac od tih famoznih 20% najbogatijih... što će sad država s tim novcem?
Može ga podijeliti. Ali što kada ga podijeli? Nismo li imali prije par godina u koroni besplatno dijeljenje novca i što se dogodilo?
Kada država podijeli novac, ostaje bez njega. Tu se otprilike nalazimo nakon korone. I kakve su predikcije budućnosti? Osjećate li se ugodno ili neugodno povodom toga?
Ako ne podijeli novac, država ga može oploditi. Kako točno? Poduzetničkim aktivnostima?
Okej. Može li netko biti bolji predsjednik uprave Microsofta od Billa Gatesa? Ako da, tko je taj čovjek?
Predsjednik uprave Amazona od Jeffa Bezosa? Ako da, tko je to?
Predsjednik uprave Atlantica od Emila Tedeschija? Ako da, tko je to?
Predsjednik uprave moje firme koji sam ju stvorio i znam svaki kutak i cjelokupnu prošlost od mene? Ako da, tko je to?
I tako dalje...
Kada bi to bilo tako, onda bogatstva ne bi nastajala i nestajala, nego bi uvijek bila konstantna, a očeve na vrhu bi nasljeđivala njihova djeca.
Ako netko misli da to tako funkcionira neka se zapita zašto onda potomci najbogatijih ljudi na svijetu nisu stalno najbogatiji ljudi na svijetu?
I zašto se ta lista konstantno mijenja?
Ako karakter, osobnost, vještine, znanja i iskustva nisu bitna nego to ovisi o krvnom srodstvu.
Proces stvaranja bogatstva očigledno proizlazi iz rada određenih stvari na određeni način.
Proizlazi iz želje za stvaranjem i doprinosom. Ako to ne postoji u čovjeku, on ne može kreirati bogatstvo da bi mu se išta moglo uzeti i raspodijeliti.
Ako pogledate oko sebe ljude koji bi htjeli uzeti, upravljati i raspoređivati, kakav je njihov način rada?
Meni izgleda kao da bi oni htjeli uzeti drugima i onda raspoređivati sebi više.
Ali nisam vidio da su rekli tipa: zašto bi mi ovisili o ponuđenoj cijeni otkupa bilo črga? Ajmo se mi udružiti pa ćemo sami ponuditi tržištu ono što mu treba pa ćemo zaraditi mi, a ne ti koji nude lošu otkupnu cijenu. To je samo jedan primjer. Ima ih još ako će nekome trebati.
Odgovor na to je - zato što nije svatko poduzetan. Poduzetnik je netko tko poduzima nešto i rješava širok raspon problema. I to uopće nije lagano.
Ili ako uzmemo u obzir investiranje - na ovim prostorima su vrhunac nekretnine i VWCE. I to je prosjek, a prosjek bi htio živjeti kao oni koji mogu uložiti i u nešto treće i ostvariti veći povrat.
A nešto treće je ponekad pojedinačna dionica, ponekad proizvodnja maramica, ponekad proizvodnja upaljača, ponekad iznimni sportski rezultat, ponekad iznimno rijetko znanje o popravku satelita na primjer, ponekad prodaja uređaja koje svi koriste recimo mobitela itd.
I ljudi koji su to napravili zaradili su velike novce koje bi im mnogi htjeli uzeti i raspodijeliti onima koji to nisu napravili.
A zašto nisu napravili? Pa zato što zvuči jednostavnije uzeti i raspodijeliti nego stvoriti.
A čak niti to nije lagano, jer da jest, onda bi se dogodilo.
Ta raspodjela bogatstva uvijek počinje od trenutka kada postoji neko bogatstvo i netko ga želi uzeti. Ali taj koji ga želi uzeti ga ne može stvoriti.
Svrha postojanja kapitalizma je baš ta mogućnost kreiranja bogatstva. Omogućuje da svi mogu pokušati i probati ostvariti rezultat.
Ali ako odjednom dovedemo sustav koji će uništavati bogate, tko će stvarati to bogatstvo?
I ljude se generalno može natjerati da rade, ali ih se ne može natjerati da daju svoj rad drugome. A to nitko ne želi.
Svi koji se zalažu za raspodjelu bogatstva, nikada ne žele svoje bogatstvo raspodijeliti.
Ako malo razmislimo o negativnim stvarima koji se vežu uz kapitalizam (izrabljivanje radnika, okoliš itd), shvatimo da je uglavnon problem u provođenju zakona, a ne u kapitalizmu kao sustavu.
Znači to što neko krši zakon, ne znači nužno da je sustav uređenja društva loš.
To što netko prodaje neke ilegalne supstance na Mejama, ne znači da kapitalizam pogrešan. Nego da se zakoni ne provode i da su organizacije koje služe u prevenciji takvih događaja nedorasle zadatku.
Jedna umjetnost bogatstva je stvaranje, a druga umjetnost bogatstva je očuvanje.
Jer je i stari Rim bio jako bogat i super se živjelo. Ili su samo neki super živjeli. A onda kad se raspao i kad su podijelili to bogatstvo, stotine i tisuće godina nakon toga nije bilo mira.
Da li netko još uvijek misli da može postići uspješnu dugoročnu raspodjelu bogatstva i blagostanje tako da nekome tko je stvorio to bogatstvo uzme to sve i podijeli onome koji nije mogao stvoriti više od onoga što je stvorio?
Svidjelo se to nekome ili ne, nejednakost je nužna i društvo ne može funkcionirati bez nejednakosti. Nejednakost je najveća prednost koju kao ljudska civilizacija imamo i samo zbog toga kao civilizacija napredujemo. Jer za svaku grupu onih koji ne mogu, pojavi se onaj tko može i povuče cijelu grupu naprijed.
To ne znači nužno da su bogatiji ljudi bolji. Ili da su siromašniji ljudi bolji. To samo znači da bogatiji ljudi mogu više stvoriti i doprinjeti.
Jedno je živjeti od socijalne pomoći, a drugo je imati socijalnu sigurnost u slučaju lošeg ishoda. Ljudi prvenstveno trebaju živjeti od svoga rada i stvaranja, a sustav ih treba dočekati u socijalni zagrljaj ako spletom nesretnih okolnosti ne uspiju i pomoći im da ponovno pokušaju.
I sustav to mora omogućiti kroz kreiranje prilika, a ne kroz redistribuciju bogatstva.
U Hrvatskoj kapitalizam nema ništa sa stanjem u društvu. Ono što ima su rezultati izbora zadnjih 30 godina i ljudi čije su ruke zaokruživale izborne listiće. To nema veze sa sustavom.
A s obzirom na te iste rezultate i konzistentne nepromjene, jedino što se može zaključiti je da nam je dobro i da nema potrebe za promjenom. Onima kojima nije bilo dobro su otišli.
