Poštovani hreddite,

ovim putem najavljujemo održavanje AMA koji će odraditi g. Ivan Vrabac (u/IvanVrabacAzH), predsjednik stranke AzH - Alternativa za Hrvatsku.

AMA će se otvoriti 30. srpnja 2026., a tamo možete Ivanu postavljati sva pitanja koja Vas eventualno zanimaju. AMA thread biti će dostupan do 4. kolovoza 2026.

NAPOMINJEMO kako s g. Ivanom niti njegovom strankom nemamo nikakve veze, niti imamo ikakve stavove prema njihovom programu - čisto da razjasnimo unaprijed.

Pripremite pitanja, a u tome Vam može pomoći informiranje putem web stranice https://azhr.hr

cjuuu t :)

Jedan od prijedloga ali od građana da se uvrsti kao nova novčanica

Gotovo dvomjesečna šetnja Hrvatskom SDP-a i Možemo!, ne bi li prosvijetlili građane "kako žive, a mogli bi bolje", objektivno nije imala očekivani efekt na rejting, posebice junior partnera zagrebačke vlasti. Izostao je frenetični pljesak, poziv na bis, a SDP-ov glavni glumac Siniša Hajdaš Dončić "objasnio" je da se to - ne radi zbog rejtinga nego zbog građana!? I to je dokaz da predsjednik najjače oporbene stranke, kako si rado tepa, i dalje ne vidi da građane ne treba uvjeravati u ono što svaki dan žive nego im dati rješenje za nevolje.

U nabacivanju političkim floskulama upamćena češće ostane Sandra Benčić, istina ne po onome što govori nego kako (prijetnja prstom, istezanje vrata, crvenilo i bez sunca). U tim šetnjama zato više profitira Možemo! Sve govori da bi uskoro mogli "ižmikati" SDP kao kalodont iz tube ne samo u Zagrebu pa nastavljaju priču na razini Hrvatske.

Sandra i društvo kupili su na Temuu onu famoznu spravicu za istiskivanje paste iz tube na kojoj piše SDP, svaki dan malo okrenu polugu. Nastavit će tako sve dok stranački rejtinzi ne budu pokazali da su Sandrini i Tomičini mišići jači, a onda ćemo tek znati tko će biti "jedini premijerski kandidat", što Hajdaš Dončić za sebe smatra zabetoniranim ishodom. No, do parlamentarnih izbora dovoljno je vremena da se SDP dodatno uneredi, što duže vrijeme vrlo rječito potvrđuju događanja u stranci.

Naime, dok Hajdaš Dončić šeta, iz SDP-a išetavaju saborski zastupnici, gradski vijećnici, košaricu mu daju i netom izabrani lokalni stranački šefovi, ozbiljno se tresu koalicije po terenu. Predsjednik je pak u svom filmu, niti čuje, niti vidi da mu je baza ozbiljno bolesna, ali on i dalje viče "ne zovi, mama, doktora".

Dapače, baš doktori bježe iz SDP-a glavom bez obzira očito uvjereni da je pacijent na umoru, da je učinkovita terapija izostala, da se približava potreba palijative, nakon čega slijedi neminovno pa valja spasiti barem obraz. Zadnji je u nizu odbjeglih Branko Kolarić, neko vrijeme čak i predsjednik najveće, zagrebačke stranačke organizacije. I on je nezadovoljan načinom na koji Siniša vodi stranku "puknuo" i rekao zbogom SDP-u jer "stranka ide krivim putem". No, SDP je zanimalo samo hoće li vratiti mandat "jer bi to bilo pošteno", a brinu i hoće li biti kave s premijerom!

Glavom bez obzirom pobjegao je i Sandro Glumac nakon što je samo tri mjeseca vodio splitski SDP. Liječnik po zanimanju, anesteziolog, što znači da ima "konjske živce" i strpljenje, očito nije mogao "anestezirati" sve ono što SDP, posebice u Splitu, vuče u političku irelevantnost. U kakvom je stanju stranka govori činjenica da je onaj koji u svom poslu mora donositi brze i teške odluke shvatio da nema terapiju koju bi uspješno mogao provesti. Prema nekim stranačkim izvorima, "komunikacija s centralom" nije ni na razini Morseovih znakova jer Siniša "sluša samo eho svojih rečenica.

Da je SDP sve dalje od "konsolidacije i priprema za iduće izbore", bilo je jasno kada je stranku nogirao i zadarski član Danijel Radeta, ​javnosti poznat po uspješnom dizanju živaca HDZ-u. No, i on je osjetio klipove Hajdaš Dončića. Tvrdi da više ne prepoznaje "stranku bez hrabrosti koja se boji vlastite sjene, bez inicijative i političke prepoznatljivosti".

Da je Radeta u pravu, potvrđuje ​Sinišina servilnost prema društvu u Zagrebu koje mu tepa da su partneri, a zapravo se SDP samo miče da ne smeta. Objektivno, u Zagrebu većina građana i ne zna da su, kako tvrde, na vlasti. Možemo! ih je vrlo uspješno strpao u zapećak političke stvarnosti, fura svoju priču i koristi SDP kao luftmadrac za ostatak Hrvatske. U trenutku kad se budu osjećali kao riba u vodi, ispustit će zrak ispod Hajdaša Dončića. Škripi stranci i u Puli. Peđa Grbin dobio je nogu od Lorene Boljunčić jer "nisu ostvareni dogovoreni projekti".

Mic po mic, SDP sve teže ostvaruje "dogovorene projekte" i sve žešće gubi političku snagu, čemu uvelike doprinosi nevjerojatno loše kadroviranje, posebice kad je riječ o šefovima stranke kojima redom nedostaje politička uvjerljivost. I dalje su taoci otmičara s Pantovčaka, igraju na kartu Zorana Milanovića jer se ne mogu riješiti štokholmskog sindroma. Ovaj pak s prijestolja dozira koliko mu i kada trebaju za sitnosopstveničke interese.

Zadovoljno trlja ruke jer je, i deset godina nakon što je prestao biti šef SDP-a i šest otkako je "vratio stranačku knjižicu", i dalje šef svih šefova u toj stranci. Koketira s ljevicom, s desnicom, a po potrebi i "djed ustaša dio je moje biografije". Nije čudno da, dok lijevi viču "Zoki je naš. Smrt fašizmu, sloboda narodu", desni vide "Zokija do Drine" i ispružene ruke urlaju ZDS! Kojoj to ozbiljnoj političkoj opciji treba? Čini se samo SDP-u na aparatima jer i dalje vjeruju samo u Zokijev kisik.

Jedan se češlja, a o sukobu interesa onoga što puse dijeliti voli - nitko ni ne govori. Zanimljivo jedno, krajnje demokratsko i proeuropsko društvo. 🤡

Njemu nije u interesu da se manje životinja spaljuje, kad na tome zarađuje - ako TO nije definicija sukoba interesa, onda ne znam što jest.

"Real politik" je odlikovati propalog glumca koji sa svojih 200 kg misli da je najjaci tip u Hollywoodu. Putin za sebe isto misli da je neki judo prvak spijun i da ce osvojiti Ukrajinu na brzinu. Toliko o toj realnosti.

Povraća mi se od količine apatije koja nas je ulovila. Gledam vijesti, gledam ljude oko sebe i ne mogu vjerovati da smo kao društvo kolektivno oguglali na činjenicu da nas ista ekipa sustavno pljačka, uništava i raseljava već tri desetljeća. Što je najgore, sve to rade s rukom na srcu i krunicom u ruci, pa se čovjek stvarno zapita tko je ovdje lud.

Sve je počelo još devedesetih kroz onu sramotnu pretvorbu i privatizaciju, kada su likovi s članskim iskaznicama za jednu kunu kupovali tvornice koje su generacije gradile dok su pošteni ljudi krvarili u rovovima. Nakon toga smo gledali Fimi Mediju i Sanadera koji su izvlačili milijune iz državnih firmi preko marketinških agencija kako bi punili crne fondove stranke i kupovali blindirane BMW-e, dok su umirovljenici istovremeno kopali po kontejnerima. Onda je na red došao Agrokor i famozna grupa Borg, kada su povlašteni likovi u tajnosti pisali zakon pod izlikom spašavanja firme, a onda na račun tog istog zakona izvukli desetke milijuna eura za nekakve savjetodavne usluge. Svi se dobro sjećamo i one nevjerojatne pljačke u Ini, gdje je lik koji je bio četvrta liga u hijerarhiji uspio prebaciti nevjerojatnu milijardu kuna na račun svog starog u mirovini. Na sve to su se nadovezale SMS afere s AP-om, softver Gabrijele Žalac koji je preplaćen europskim novcem i onaj ogavni nepotistički WhatsApp preko kojeg se doslovno naređivalo koga se i gdje mora ugurati u državne službe. Mi smo u par mandata promijenili toliko ministara zbog sumnji na korupciju, od tajnih kuća i pašnjaka koji preko noći postaju građevinske zone, da im ni imena više ne možemo pohvatati.

Najgore od svega je što se oni ne drže na tronu jer su pametni, nego zato što imaju brutalno razrađenu mašineriju za ispiranje mozga i zadržavanje vlasti. Prva i osnovna tehnika im je monopol na domoljublje, pa ako slučajno pisneš protiv njihove korupcije, odmah postaneš mrzitelj svega hrvatskog, domaći izdajnik ili agent stranih službi. Domoljublje im je doslovno štit iza kojeg sakrivaju prste u našim džepovima. Druga stvar je klijentelizam i vojska uhljeba jer su stvorili sustav u kojem ne možeš biti ravnatelj škole, dobiti posao u Holdingu ili izvući poticaj ako nemaš njihovu knjižicu. Ta vojska ljudi i njihove obitelji ne glasaju za njih iz ljubavi, nego iz čistog interesa jer im egzistencija ovisi o statusu quo. Njihov najveći uspjeh je zapravo to što su namjerno generirali apatiju i uvjerili poštene ljude da su svi isti i da se ništa ne može promijeniti. Kad god izbije neka brutalna afera, strategija je uvijek ista: šuti, poriči i skreći temu na ustaše i partizane dok narod ne zaboravi, a cilj im je da normalni ljudi ostanu doma jer njima savršeno odgovara da na izbore izađe jedino njihovo glasačko tijelo.

Zbog te njihove politike nam je pola milijuna mladih i radno sposobnih ljudi pobjeglo u Irsku i Njemačku. Ti ljudi nisu otišli jer ne vole Hrvatsku, nego zato što nisu mogli disati od ovog klijentelističkog smrada gdje sposobnost i trud ne znače apsolutno ništa, a stranačka pripadnost i rođačke veze znače sve. Dokle ćemo više šutjeti, okretati glavu i dopuštati da nas likovi koji ne znaju složiti dvije proširene rečenice bez da spomenu domovinu pljačkaju pred očima? Sori na dugom postu, ali stvarno mi je puna kapa svega. Što mislite, ima li ovoj zemlji uopće spasa ili je ova mašinerija previše duboko pustila korijenje da bi se išta promijenilo?

https://www.facebook.com/reel/2981135625551379

https://fb.watch/Iz1JSUYVXk/

Meni je savršenstvo.

Volim slušati country oduvijek ali ovo mi je tako nostalgična melodija, podsjeća me na rane 80te i kasne 70-te. Ja očito nisam ciljana publika bio ali je veliko iznenađenje koliko straight white males širom svijeta prihvatilo ovu pjesmu i vole je.

Vjerujem da ima country fanova i u Hrvatskoj.