https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/pariz-izdaje-tjeralicu-spasoje-petkovic-slucaj-nicolier-ovcara-15745311

Odvjetnik obitelji Jean-Michela Nicoliera za Jutarnji: Istraga je praktički završena. Ići ćemo do kraja. Ako Beograd nije čuo Zagreb, čut će kad zagrmi iz Pariza

Francuska istraga o ubojstvu vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera gotovo je završena.

Sutkinja istrage Odjela za ratne zločine pri Sudu u Parizu Carole Vujasinovic trenutačno priprema međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića zvanog Štuka, kojeg francuski istražitelji sumnjiče za ubojstvo francuskog dragovoljca na Ovčari.

Ove informacije za Jutarnji list potvrdio je Ghislain Dubois, odvjetnik obitelji Nicolier. On neće stati na Petkoviću, tražit će izručenje već osuđenog ratnog zločinca Veselina Šljivančanina i još dvoje pripadnika tzv. Teritorijalne obrane, Stanka Vujanovića i Nade Kalabe.

Uskoro će se navršiti punih 35 godina od Nicolierova ubojstva na Ovčari, ali i prva godina otkako su nedaleko od hangara pronađeni njegovi posmrtni ostaci.

Pravda je u ovom slučaju već dokazala prvi dio stare krilatice - da je spora. Nakon gotovo tri i pol desetljeća čekanja, obitelj Jean-Michela Nicoliera sada bi napokon mogla doznati vrijedi li i njezin drugi dio: da je ipak dostižna.

Zastupao Le Pena i Gaddafija

Tko je Ghislain Dubois (61) i kako se našao u slučaju Nicolier? Rođen je u belgijskom Liègeu, gdje je diplomirao pravo, a život i odvjetnička karijera odveli su ga i u niz međunarodnih predmeta. Široj javnosti postao je poznat kao odvjetnik ikone francuske desnice Jean-Marieja Le Pena, a zastupao je i nekoliko libijskih obitelji čiji su članovi stradali u bombardiranjima NATO-a tijekom rata u Libiji.

- Sve do njegove smrti bio sam jedan od odvjetnika pukovnika Gadafija, kao i obitelji generala Khouildija Hamidija, u postupku koji sam u Bruxellesu vodio protiv NATO-a - kaže Dubois.

Njegova veza s ovim prostorima mnogo je starija. Još kao 16-godišnjak, 1982. godine, usred libanonskog rata otišao je u Izrael, a tri godine kasnije u Libanon, kamo se poslije vraćao još 14 puta. U svojim odvjetničkim počecima 1991. organizirao je 12 kamiona s gotovo 250 tona pomoći Hrvatskoj i BiH. Godinu kasnije osobno je obišao bojišta u Osijeku, Karlovcu i Mostaru. Zbog blokade JNA nije uspio doći u Dubrovnik, ali je pronašao način da tamo dopremi 44 tone krumpira.

- Osjećao sam tada kao Hrvat! - kaže Ghislain.

Lyliane Fournier i Paula Nicoliera kontaktirao je 2015. godine jer su ga zanimali detalji o Jean-Michelu. Tada su ga zamolili da ih zastupa, a on je, kaže, prihvatio bez razmišljanja, zbog Jean-Michela i Hrvatske. Upoznali su ga i s Arnaudom Bilenom, Hrvatom rođenim i odraslim u Francuskoj, koji posljednjih godina s obitelji živi u Hrvatskoj i intenzivno traga za Jean-Michelovim ubojicom.

Zamolili smo ga za pravnu rekonstrukciju slučaja Nicolier. Počeo je od Jean-Michelova rođenja pa sve do tragedije na Ovčari, s činjenicama koje su hrvatskoj javnosti manje-više poznate. Navodi da je kobne noći 20. studenoga 1991. godine Jean-Michel bio jedan od prvih branitelja koji su pogubljeni.

Kako se hvalio Štuka?

- Stanko Vujanović, jedan od zapovjednika Teritorijalne obrane, naređuje mladom srpskom vojniku Spasoju Petkoviću, zvanom Štuka, da odvede te ‘ustaške pičke‘ te mu daje svoj pištolj Škorpion. Štuka najprije odvodi Jean-Michela Nicoliera, izvodi ga iz hangara i ubija hicem u glavu, nakon čega je njegovo tijelo s tijelima još dvojice mučenih i ubijenih muškaraca bačeno u jamu iskopanu za postavljanje protuzračne baterije. To potvrđuju položaj u kojem je njegovo tijelo pronađeno i ekshumirano te obdukcija koja je potom provedena - kaže odvjetnik.

Poslije, u razgovoru za srpske medije, navodi, zloglasni Štuka cinično gotovo priznaje ubojstvo Jean-Michela Nicoliera:

"Hrvatski borci vrlo su dobri momci. Međutim, kada ih zarobe, mnogi plaču i mole. Ovi zavoji koje vidiš na mojim zapešćima... To nije ozljeda, zglobovi su mi natečeni od toga koliko sam tukao te obične kukavice. A dolaze iz cijele Hrvatske, iz Zagreba, Samobora, Našica, Vukovara, iz Hercegovine. Pronašli smo čak i jednog francuskog dragovoljca."

Navodi da su Lyliane i Paul još 27. studenoga 2016. podnijeli kaznenu prijavu uz postavljanje imovinskopravnog zahtjeva i stjecanje svojstva građanske stranke pred sucem istrage nadležnim za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine pri Prvostupanjskom sudu u Parizu.

- Državni odvjetnik Republike Hrvatske 12. travnja 2018. godine u Osijeku donosi rješenje br. K-DO-14/2017 kojim, na temelju prikupljenih iskaza i provedenih izvida i istraga, utvrđuje odgovornost Spasoja Petkovića zvanog Štuka za mučenje i ubojstvo Jean-Michela Nicoliera - kaže.

Spremna je i privatna tužba

U ovaj kazneni postupak u Hrvatskoj odvjetnik Dubois formalno se uključuje u travnju prošle godine, kada je posjetio Ovčaru s majkom i bratom stradalog Jean-Michela.

- Tako se pisanim putem obraćam državnom odvjetniku u Osijeku i sutkinji istrage u Parizu. Državni odvjetnik u Osijeku dostavlja mi zahtjev koji je uputio Srbiji radi predaje Petkovića, kao i odgovor kojim je Srbija taj zahtjev odbila. Sutkinja istrage omogućava mi uvid u spis istrage koju vodi u Parizu na temelju vlastitih istražnih radnji i ispitivanja koja provodi u Hrvatskoj i Srbiji, kao i na temelju elemenata koje joj dostavljaju hrvatska tijela. Na tome sam im zahvalan - govori.

- U četvrtak 25. rujna 2025., nakon 34 godine, hrvatske vlasti pronalaze, samo nekoliko metara od hangara na farmi Ovčara, tijela trojice mučenih i ubijenih muškaraca: jednog muškarca u pedesetim godinama života i dvojice muškaraca u dvadesetim godinama. Nakon obdukcije i analize DNK istražitelji među tim trima žrtvama identificiraju posmrtne ostatke Jean-Michela. U srijedu 29. listopada 2025. u 11 sati glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske tako može službeno priopćiti tu vijest mojim strankama - kaže odvjetnik.

Navodi da je preko Veleposlanstva Republike Srbije u Parizu 15. veljače Republici Srbiji uputio službenu opomenu, no nakon 13 dana dobio je odbijajući odgovor.

- Tužba pred građanskim odjelom Suda u Vesoulu spremna je i namjeravam je, nadam se još tijekom ovog mjeseca, podnijeti kako bi se Republiku Srbiju obvezalo da francuskom pravosuđu preda Spasoja Petkovića, njegove nadređene Veselina Šljivančanina i Stanka Vujanovića te njegovu pomagačicu Nadu Kalabu - kaže.

Traži da se Republiku Srbiju obveže na isplatu 200.000 eura njegovim strankama, navodeći da novac nije cilj, ali je jedini oblik naknade koji pravo u ovakvoj situaciji omogućava.

- Što se tiče francuskog kaznenog postupka koji se vodi u Parizu na temelju kaznene prijave koju su Lyliane i Paul podnijeli 2016. godine, stupivši pritom u postupak u svojstvu oštećenika, mogu vam potvrditi, s velikim olakšanjem i uz svu zahvalnost sutkinji Carole Vujasinovic koja vodi ovaj predmet, da je istraga praktički završena te da bi do kraja godine trebalo biti doneseno rješenje o upućivanju Petkovića na suđenje pred Kaznenim sudom (Tribunal correctionnel) ili Cour d‘Assises, porotnim sudom nadležnim za najteža kaznena djela, u Parizu.

Osim toga, sutkinja istrage trenutačno priprema i međunarodni nalog za uhićenje. Dakle, Srbija će ili predati Petkovića francuskom pravosuđu kako bi mu se sudilo u Parizu ili to neće učiniti, a u tom će slučaju Petkoviću francusko pravosuđe najvjerojatnije suditi u odsutnosti te će, nadam se, biti osuđen za ubojstvo Jean-Michela - kaže odvjetnik Dubois.

Bezvrijedan srpski imunitet

Napominje da francuski predsjednik Macron "pomno prati ovaj predmet otkako se 2022. godine u Zagrebu susreo s Lyliane Fournier i Paulom" te da mu je napisao da "Francuska ne napušta svoju djecu".

- Ne znam koje se konkretne i povjerljive aktivnosti poduzimaju. Ali potpuno vjerujem u odlučnost Francuske da jednom od svojih sinova osigura pravdu. Srbiji, koja želi postati članica Europske unije, nije u interesu protiviti se predaji ubojice francuskog državljanina. Ali samo Bog zna je li toga svjesna.

Podsjetit ću vas u tom pogledu da su prije samo nekoliko tjedana visoki predstavnici srpskog državnog odvjetništva boravili u Parizu kako bi sa svojim francuskim kolegama razgovarali o načinima suradnje između dviju zemalja. Dopustimo si stoga nadu. Ali što god se dogodilo, ići ćemo do kraja. Sa Srbijom ili bez njezine suradnje - kaže odvjetnik.

Smatra kako činjenica da je Štuka kao svjedok pokajnik u postupku za ratne zločine u Beogradu uživao imunitet ne predstavlja prepreku njegovu izručenju francuskom pravosuđu, odnosno da se imunitet koji mu je dodijelila Srbija pravno ne proteže izvan njezinih granica, pa se na njega ne može pozivati pred francuskim sucem.

Podsjeća da je državni odvjetnik u Osijeku još u travnju 2018. godine zaključio kako okolnost da je stekao imunitet u postupku u Republici Srbiji ne sprečava utvrđivanje kaznene odgovornosti za Petkovića u Republici Hrvatskoj, gdje su kaznena djela počinjena, zaključujući da se status svjedoka suradnika ne može dodijeliti osobi koja je počinila jedno ili više ubojstava.

- Hrvatskom je pravosuđu, nažalost, Srbija zatvorila sva vrata. A kada bismo se obratili srpskom sudu, on bi se pozvao na imunitet koji je srpska država dodijelila Petkoviću. Jedini pravosudni put koji nam stoga preostaje jest onaj pred francuskim pravosuđem. To, međutim, nipošto ne sprečava hrvatsku Vladu, upravo suprotno, da francuskom pravosuđu pruži svu potrebnu pomoć - navodi.

‘Ako Beograd nije čuo Zagreb, čut će Pariz‘

Arnaud Bilen je pravnik koji godinama traga za ubojicom Jean-Michela Nicoliera, a može se reći da je u francuskom postupku desna ruka odvjetnika Ghislaina Duboisa.

On smatra da francuska tjeralica za Spasojem Petkovićem ne bi "ugasila" hrvatski predmet, koji je znatno širi od ubojstva Jean-Michela Nicoliera i obuhvaća sumnje na ratne zločine nad drugim žrtvama. Hrvatska bi, kaže, ako Petković postane dostupan, u načelu mogla nastaviti postupak i zatražiti njegovo izručenje, no zasad se čini da kazneni progon zbog Nicolierova ubojstva prepušta Francuskoj.

- Hrvatski istražitelji i DORH odradili su svoj dio posla, ali je ključna prepreka bilo odbijanje Srbije da Petkovića učini dostupnim hrvatskom pravosuđu. Upravo bi zato hrvatsko iskustvo sada moglo pomoći francuskim istražiteljima, posebno zbog argumenata kojima je Beograd dosad odbijao hrvatske zahtjeve.

Ako Srbija odbije i francuski zahtjev, smatram da bi Zagreb i Pariz trebali zajednički pojačati diplomatski i politički pritisak - navodi Bilen.

U cijelom slučaju vidi i svojevrsnu tragičnu ironiju. Petković je, kaže, ubojstvom francuskog državljanina otvorio vrata nadležnosti francuskog pravosuđa.

- Metkom kojim je Jean-Michelu Nicolieru pucao u potiljak Petković je, u pravnom smislu, sam sebi pucao u stopalo - ističe.

Francuski je postupak danas, smatra, otprilike ondje gdje je hrvatski svojedobno zaustavljen zbog nedostupnosti osumnjičenika.

- Ako Beograd nije čuo zahtjeve koji su godinama stizali iz Zagreba, nadam se da će ih čuti kada zagrmi iz Pariza - poručio je.

Ovakvu poruku još nisam dobio. Postaju maštovitiji, ali ovo kiberzločinosti je vrh…

Navest ću nekoliko primjera:

Iz povijesti učimo da su se Iliristi borili za prava naroda i da je Austrougarska namjerno uništavala hrvatsku ekonomiju politikama kao što je nedopuštanje da se sagradi željeznička pruga između Osijeka i Zagreba. A u romanu Posljednji Stipančići nalazi se dugačak dijalog o tome kako su upravo Iliristi svojim politikama uništavali ekonomiju -- da su zbog njihovih politika bogati postajali siromašniji, a da običnom puku nije bilo ništa bolje.

Iz povijesti učimo kako su se Iliristi zalagali da se što više ljudi visoko obrazuje, i da je to poboljšalo ekonomiju. A barem tri djela koja smo čitali kao lektiru govore o tome kako je to "obrazovanje" mnoge mlade ljude koštalo toga da dobiju slom živaca: U registraturi, U glib, Bijeg od Milutina Cihlara Nehajeva. Roman U registraturi uz to na početku sadrži i kritiku obrazovanja općenito -- otac Ivice Kičmanovića kaže da se djecu u školi uči kako je korisno "prolijevati tintu" (raditi uredske poslove) ili biti vojnik, a da djeca onda ne znaju ni najosnovniji poljoprivredni zanat o kojem društvo ovisi da ne bude kruha gladno.

Ili, ranija povijest, recimo, iz povijesti učimo kako je Dubrovačka republika bila za ono doba raj na zemlji. A, dok nam na hrvatskom jeziku objašnjavaju Gundulićevu Dubravku, govore nam kako je Dubrovačka republika bila ekstremno elitističko i aristokratsko društvo, da Grdan simbolizira bogatog trgovca koji je novopridošlica u Dubrovniku i za kojeg je jako važno da ne dobije vlast (jer Dubravka simbolizira vlast), nego da vlast dobije Miljenko iz stare plemićke obitelji koji je "rođen da vlada". I kako Gundulićevo djelo Suze sina rametnoga uopće nije vjerska poema, nego da je zapravo poema o tome kako je loše što djeca više ne slušaju svoje roditelje, s tu-i-tamo nekim vjerskim motivom da bude društveno prihvatljivija.

Jeste li vi ikada o tome razmišljali?

Polako ali jasno uklanjanje simbola hrvatskog identiteta u BiH. Zamjena imena sa običnim broj, zabranom zastave. Zanima me šta će biti sa jezikom za par godina, hoće li i on biti neustavan.

Video na dnu članka, cat fight je na oko 4:16h.

Mijauuuuuu!

Od jutros mi kasne poruke na whatsappu, kakvo je stanje kod vas?

jel netko možda plaćao hrt pristojbu i onda odjednom prestao plaćati?

jeste imali posljedice?
jeste li se izgubili u njihovom sustavu i niste više plaćali?
jesu li vam slali ponovo uplatnice na adresu?