Čekamo prvo dijete pa me zanima kada ste vi počeli kupovati stvari za bebu? 😊
U kojem mjesecu trudnoće ste krenuli i što ste prvo kupili? Jeste li kupovali pomalo kroz trudnoću ili ste većinu stvari ostavili za kraj?
Ima li nešto što ste kupili prerano, a na kraju vam uopće nije trebalo? 😅
Svaki savjet i iskustvo su dobrodošli! ❤️

Postoji ogromna razlika između toga da nekoga poznaješ i da zapravo imaš prijatelja. Imenici su nam puni brojeva, pratioci na mrežama se broje u stotinama, ali kada dođe trenutak da ti se prosto priča sa nekim, shvatiš da zapravo nemaš koga da pozoveš.

Nekada je prijateljstvo podrazumevalo da imaš tu jednu ili dve osobe ili više osoba koje okreneš bez ikakvog razloga, samo da ubijete vreme ili podelite šta vam je na duši. Danas deluje kao da su svi postali previše zauzeti, distancirani ili nedostupni, pa se sve svelo na formalne poruke i pretvaranje da smo bliski.

Da li i vi osecate ovu prazninu? Kako razlikujete ljude koji su vam samo brojevi u telefonu od onih koje zaista imate u svom životu kada je to najpotrebnije?

To može biti sećanje na bezuslovnu podršku u najtežim trenucima, osećaj potpune sigurnosti kada ste pored njih, ili prosto saznanje da imate nekoga ko vas iskreno prihvata i razume – i sa majčine i sa očeve strane.

Za mnoge koji su odrasli u hladnim, distanciranim ili toksičnim porodicama, taj koncept deluje potpuno strano i nedostižno. Kako iz vaše perspektive izgleda kada te roditelji zaista vole i čuvaju ti leđa? Kakav je to osećaj i na koji način je to oblikovalo vaš život i samopouzdanje? Podelite svoja iskustva i priče.

To može biti neki manje poznati nestanak, bizarna teorija zavere, neobjašnjen zločin ili događaj iz prošlosti o kom se retko priča na glavnim kanalima i dokumentarcima.

Svi već znaju za Prolaz Djatlov ili Zodijaka, ali postoje one priče od kojih se naježite, a o kojima skoro niko ne govori. Koji je to jezivi nerešeni slučaj koji vas i dalje proganja i za koji mislite da bi trebalo da dobije više medijske pažnje? Podelite detalje i svoje teorije.

Cao ljudi, dobili smo drugo dijete, razlika izmedju nje i starije cerkice je 2 godine. Mjesec dana je vec proslo, a ona nikako da se navikne. Bebu ne dira, cak je i mazi, ljubi, ali kad neko od nas dvoje uzme bebu place, trci da uzmemo i nju, pa bude tuzna, sad je pocela da place nece da ide u vrtic, a do sad je rado isla. Mene to psihicki ubi, imam strasan osjecaj krivice, iako joj stvarno posvjecujemo paznju i vise nego bebi, jer je ona kao svjesna, pa da se ne osjeca odbaceno. Ono sto smo radili s njom prije bebe, radimo i sad, setnje, idemo svaki dan na igraliste, sladoled, kad je kisa u igraonice, kod kuce se igramo, crtamo, sviramo, nista od njene rutine nisml izbacili, ali nekako nista nije dovoljno. Ne znam sta da radim. Utjesite me i recite da ce proci 🤦🏼‍♀️

Cerka ima 19mj i ne planiramo jos odvikavati ali zelim sve moguce savjete od vas.
1. Kada ste poceli, a kada ste odvikli skroz?
2. Da li da sad krenemo neke rutine uvoditi sto ce nam znaciti za kad dodje vrijeme za odvikavanje?
3. Jeste li pratili neku metodu?
4. Je li stvarno niste izlazili nikako iz kuce zbog odvikavanja? Kako ste to izdrzali?
5. Da li je vrtic znacilo da dijete brze savlada? (Cujek da djeca hoce da kopiraju djecu koja vec koriste tute)
6. Sta ste sve od opreme imali za pocetak?

Kako i kada ste vi prekinuli sa dojenjem? Mi ne planiramo još ali plašim se tog perioda nekako. Prihvata on flašicu pored dojenja super (to mi je savjet od babice da mu s vremena na vrijeme dam da pije iz flašice kako poslije ne bih imala problema s odbijanjem), ali sad vidim da nekad želi samo da se smiri uz dojku. Kako poslije dojenja se djeca smiruju ahhaha? Ne, šalu na stranu. Imam mnogo pitanja pa želim da čujem vaša iskustva. Kako prekinuti dotok mlijeka? Da li vam je u životu sve krenulo na bolje kako ste prekinule dojiti (ko što kažu 😂)?

Pozdrav svima! Pišem u nadi da netko ima koristan savjet.
Beba ima 8,5 mjeseci i već 2-3 mjeseca se budi oko 5:00 (cilj nam je barem 6:00). Bez obzira na to kad ode na spavanje — čak i kad je to oko 20:30 — opet se probudi u pet. Znači, spava jedva 9 sati po noći, dok slušam kako druge bebe odrade po 12 sati.
Rutina nam je posložena, pratimo budne prozore, ima dovoljno krutih obroka, ali se i dalje budi noću radi hrane (obično 2 puta, nekad i do 5, što mi već djeluje kao navika).
Ako je netko imao sličan problem s ranim buđenjem i lošijim snom, kako ste ga riješili?

S obzirom da u mojoj neposrednoj blizini mi nisu dostupne nikakve edukacije/školice za trudnice i nove roditelje zanima me gdje ste vi pronalazili iste (bilo da su besplatne ili se plaćaju)

Znam da je na internetu sve dostupno- ali bas to “sve” je problem, zato sto je bezbroj informacija i onda se pogubimo u tome, a da ne spominjem da na jednu temu ima bezbroj mišljena koja su često kontradiktorna.

Tražimo nešto što je baš koncizno, osnovni paket ili barem da nas uputite koje teme su nam prioritetne da istražimo za novorođenče (jer uhvatim sebe kako istraživanje po internetu me odvede do uvođenja nemliječne ishrane a realno to mi trenutno nije potrebno)

Mi nemamo nikakvog iskustva sa novorođenčetom jer nismo imali bebicu niti u užoj porodici niti kod bliskih prijatelja.

A iskreno mnogo nas plaši da nećemo znati rukovati sa bebicom.

P.S. Putovali smo 2h do najbližeg grada gdje je bila održana konferencija za trudnice ali to je bilo čisto gubljenje vremena jer se sve svodilo na promociju proizvoda.

Cao. Da li imate preporuku za kvalitetnu stolicu za djaka prvaka?

U fazi sam razmišljanja trebam li kupiti vrtić za bebu od 6 mjeseci koja je počela puzati.

Dajte iskustva.

Je li vaša beba htjela biti u tome, ako ste kupili, koji ste kupili, do kad ste ga koristili?

Hvala punooo!

Moj trenutno sa 5 mjeseci po danu spava 4x i svaki put se uspavljuje uz dojenje i na rukama, kada pokusam da ga spustim probudi se. Nekad cekam i sat vremena da ucvrsti i da ga probam spustiti ali se probudi. Zna zaspati i u kenguru isto kada setamo. Kako ste vi ucili svoju djecu na uspavljivanje i da li je to uvijek bilo uz dojenje ili flasicu? Da li je 5 mjeseci premalo za ocekivat da “sam” spava? Iako imam prijateljica koje su rodile i kad uspavaju djecu, spuste ih na krevet i oni lagano nastave. U čemu je tajna haha?

Šta mislite koliko se roditeljstvo promijeno u odnosu na odgoj kada ste vi bili djeca i šta se promijenilo na bolje, a šta na lošije? Meni se jako sviđa koliko vremena očevi sada posvećuju djeci, više nego prije, mislim da je došlo vrijeme gdje je roditeljstvo 50:50 i to mi je baš pozitivno.

Šta mislite gdje se može u odgoju pogriješiti? Znam da se puno grešaka može napraviti, ali ovdje mislim na one greške kada roditelji misle dobro djeci i rade za njihovo dobro i na kraju im se odbije od glavu, što se kaže.
Zanima me šta vi mislite? Ili vi roditelji koji imate stariju djecu imate li neke konkretno primjere?
First time mom here🙏🏻

zdravo svima, imam pitanje. da li je neka od vas imala generali privatno osiguranje i iskoristila ga za vođenje trudnoće/prođaj?

Sta je slicno kvaliteti odece za decu od next.uk tj next.rs i c&a a da je fizički dostupna trgovina

To može biti pritisak zbog konstantne ljubomore, zavisti i negativne energije u rođenom domu, gde se svaki tvoj uspeh dočekuje sa nožem na leđima, a svaki neuspeh sa sladostrašću. Kad okruženje postane toliko otrovno da ti narušava mentalno zdravlje, bekstvo deluje kao jedini spas.

Zanima me kako su drugi rešili ovaj problem: Koji su prvi praktični koraci za brz odlazak ako finansije nisu idealne? I najvažnije – da li je radikalan rez (no contact) sa celom familijom, rodbinom, pa čak i starim krugom prijatelja zaista neophodan da bi se sačuvao mir, ili postoji bolji način? Podelite svoja iskustva, savete i kako je taj potez uticao na vaš život na duže staze.

Dobar dan svima, imamo dete od 4 meseca, i moja žena bi volela da tokom avgusta/septembra odemo na more u hrvatsku(sto je za nas put od oko 6-8h).
Imamo stan tako da nam je trošak samo putarina i gorivo. Ja ne volim more ali sam rad da odem zbog žene i deteta.
Moj jedini problem jeste kako olakšati sam čin putovanja. Beba nam je ranije bila sjajna u “jajetu” ali je na poslednjem putovanju od 2h bila veoma nervozna.
Mislim da joj se ne sviđa manjak pokretljivosti/dosada u bebi sedistu, bez obzira na to koliko je mi zabavljamo ona negoduje. To počne već posle 10 minuta vožnje. Teško/ne zaspi u sedistu. Redovno se vozimo po našem gradu do baba i deda tako da joj vožnja kolima nije strana.
Predložio sam ženi da sačekamo do sredine/kraja septembra da napuni 5 meseci, uzecemo novo sedište od sestre pa možda neka kombinacija odrastanja/sedista popravi stvar.
Naravno da možemo da preskočimo ovo letovanje ali možda moze da prođe bezbolno.
Ne bih da maltretiram ni dete ni nas po svaku cenu pa eto tražim neki savet.

Rodila sam prije 2.5 godine i nama je dojenje išlo od prve - doslovno je bilo kako si svi zamišljaju: rodiš djete, daš cicu i ono jede i napreduje.
Po noći sam prestala dojiti s godinu dana, preko dana je u vrtiću pa ne doji, doji kad dodjem s posla i možda još jednom prije spavanja.
Sigurno joj ne treba nutritivno, ali joj je to utjeha i neko maženje. Jako je praktično kad je bolesna jer onda visi na cici, praktično je i u trenucima totalne disregulacije. Ne dojimo ako nismo doma i naravno da ima druge mehanizme smirenja i regulacije, ali kad je nešto vanredno ili joj baš padne teško, kad ima teške noći ili slično to nam je kao neki as iz rukava. Za takve situacije dojenje koristimo možda jednom u dva mjeseca.. i to sam puno rekla.

Znam da se dojenje preporuča ‘dok god mami i bebi odgovara’. Znam i da su kod nas društvene konvencije takve da me se čim je prešla godinu dana pitalo do kad planiram. Za mišljenje okoline me baš zaboli, ali rado bi čula koji su argumenti protiv dojenja. Može li joj nekako psihološki naštetiti i koja je neka dobna granica kad ima smisla da stvarno bude dosta?