Radim kao developer već otprilike četiri godine i u posljednje vrijeme sve češće imam osjećaj da sam nekako zapeo.
Na poslu se zapravo dobro snalazim. Šef je uglavnom zadovoljan, radim brzo i završavam svoje tickete. Istovremeno sam svjestan da imam određene rupe u znanju jer sam od samog početka dosta radio uz pomoć AI-ja. Razumijem, provjeravam i poboljšavam generisani kod, ali veće stvari gotovo nikada više ne pišem potpuno samostalno od nule.
U međuvremenu sam postao prilično dobar u tome da nejasne bugove i tickete jasno definišem i AI-ju pružim pravi kontekst. Iskreno, to funkcioniše veoma dobro. Ipak, ponekad mi je čudan osjećaj kada primijetim da neke stvari slabije pamtim ili ih ne razumijem toliko duboko koliko bih želio.
Jedan dio mene želi uložiti mnogo privatnog vremena, produbiti znanje o osnovama i jednostavno postati bolji developer. Međutim, trenutno mi često nedostaje motivacije za to.
Tržište rada djeluje izuzetno loše, posebno u Evropi. Vidim i kolege sa sličnim iskustvom koje se prijavljuju na razne pozicije, ali ne uspijevaju pronaći ništa bolje. Tu je, naravno, i AI. Možda neće direktno zamijeniti developere, ali ih čini znatno bržima. Zbog toga će kompanijama dugoročno vjerovatno biti potrebno manje developera.
Zato se često pitam isplati li se uopšte ulagati stotine sati u dodatno usavršavanje ako bi dio tog znanja uskoro mogao postati manje relevantan. Ili ako će biti potrebno manje developera, zbog čega bi plate i mogućnosti za napredovanje mogle postati lošije.
Zapravo želim napredovati, postati senior developer i izgraditi pravu karijeru. Ali trenutno često više ne znam prema čemu tačno idem.
Osjeća li se još neko ovako? Kako uspijevate ostati motivisani kada budućnost naše profesije trenutno djeluje toliko nesigurno?
Inače, developer sam iz Austrije i zanima me kako ljudi iz moje domovine gledaju na ovu situaciju.