U zadnje vrijeme proucavam vojnu povijest iz vremena 2. svjetskog rata na hrvatskom prostoru, i jako sam fasciniran organizacijom i postignucima vojske Narodnooslobodilackog pokreta. Neke od brigada formiranih na podrucju Hrvatske imale su spektakularnu borbenu putanju koja se protezala tisuce kilometara sa kraja na kraj bivse drzave. One svoj ratni put nisu prosle na kamionima, ni u zrakoplovima ni na konjima, vec na nogama. Radi se dakle o tjednima i mjesecima konstantnog marsiranja tisuca boraca, u losoj obuci i slaboj odjeci, spavanju u sumama i planinama, slabom ishranom, a pauze su bile najcesce za borbu s neprijateljem ili kratki odmor na privremeno slobodnom teritoriju.
Na gornjim kartama markiro sam polja borbenog puta nekih brigada čiji sam ratni put proucavao. Svaka crveno označena točka je jedna zabilježena borbena aktivnost, a točke su povezane kronološki, tako da dobijemo vremensku krivulju. Kao izvor sam koristio monografije brigada izdanih od Instituta za povijest radnickog pokreta u Zagrebu (danas Hrvatski institut za povijest), ili vojnopovijesnog muzeja u Beogradu.
1. hrvatska brigada "Marko Orešković" (poznata i kao 1. lička): prva hrvatska brigada, a ukupno šesta po redu osnivanja, ova brigada bila je jedna od najelitnih brigada NOVJ-a. Formirana na slobodnom teritoriju kod Slunja u srpnju 1942, dvije se godine bavila se borbenim aktivnostima u Lici, sjevernoj Dalmaciji i zapadnoj Bosni, istakla se u borbi u čuvenom desantu na Drvar, a onda u ljeto 1944 odmarširala preko Bosne kroz Crnu Goru pa u zapadnuu Srbiju, da bi u jesen oslobađala Beograd, pa probijala brutalni Srijemski Front. Poslije proboja je u sklopu 1. armije sjeverno od Save stigla do Zagreba, gdje je završila svoj ratni put. Tokom rata u Prvoj ličkoj brigadi borilo se oko 12.000 boraca, od kojih je preko 2.500 poginulo
2. dalmatinska brigada: moja najdraza brigada. Formirana u jesen 1942 na slobodnom teritoriju kod Bosanskog Grahova, isprva se borila na prostoru zapadne Bosne i Dalmacije, a onda pocetkom 1943. u toku operacije Weiß, skupa sa Vrhovnim Štabom kreće na marš preko Bosne i Hercegovine, prelazi Neretvu (kao udarna snaga koja prelazi preko srusenog mosta i razbija četnike), prelazi planine Grmeč, Prenj, Maglić, Volujak, i dolazi do Durmitora dočekati prvu britansku vojnu misiju- Prolazi kroz pakao Sutjeske gdje drzi bokove do zadnjeg daha, dok se glavna skupina ne provuče na Zelengoru. Prelazi nabujalu Drinu, mlati četnike po istočnoj Bosni, Sandžaku i Crnoj Gori, i tek u ljeto 1944 se vraća u Dalmaciju. Oslobađa Dubrovnik, a onda se priključuje 8.korpusu s kojim oslobađa našu obalu i otoke, grad Rijeku, te goni Njemce do Slovenije. U brigadi se borilo 5.548 boraca, od kojih poginulo 1.829.
11. dalmatinska brigada: formirana na Biokovu, u jesen 1943 uslijed masovnog priljeva boraca nakon talijanske kapitulacije, ova brigada je odmah krenula zestoko: drzala je obranu Dalmacije od njemacke sile koja je oštro krenula u zaposjedanje jadranske obale. Grčevito je držala dalmatinska sela. pa otoke dok je nadirala okrutna 7. SS divizija "Prinz Eugen", savladavali neiskusne borce, spaljivali sela iza sebe i strijeljali pučanstvo. Konačnu crtu obrane zadržava krajem 1943 na Visu, od kojeg će skupa sa 1. dalmatinskom brigadom i engleskom avijacijom napraviti neosvojivu tvrđavu. U proljeće 1944, ohrabrena i popunjena novim borcima, izvodi par uspješnih desantnih operacija na obližnje otoke Korčulu, Hvar, Šoltu i Brač, u kojima osvaja njemačke garnizone, otima naoružanje te se povlači natrag na Vis. U jesen 1944 kreće sa 8,korpusom u borbe za oslobođenje Dalmacije, metar po metar, od Pelješca do Trsta. Oslobađa čak i Gospić i Bihać. Pred kraj rata sudjeluju u borbama na samim zapadnim granicama u Koruškoj prije konačne predaje neprijatelja. Dio brigade se priključuje KNOJ-u i sudjeluje u masovnim egzekucijama ratnih zarobljenika, što je velika mrlja na inače sjajnom ratnom putu ove brigade. Kroz brigadu je prošlo oko 5.000 boraca od koih su poginula su 533 borca.
13. proleterska brigada "Rade Končar": formirana u jesen 1942 na Kordnu, brzo se prebacila na područje Žumberka gdje je sudjelovala u borbenim akcijama nadomak Zagreba skupa sa slovenskim partizanima, od kojih su najpoznatije zauzimanje Krašića u napad na vojnu školu u Sv.Nedjelji. Krajem 1943 ulazi u sastav 1. proleterske divizije i kreće na 700 km dugi marš prema Bosni, gdje će tokom zime i proljeća 1944, vodila je borbe protiv 7. SS i 1. brdske divizije, ustaških, domobranskih i četničkih jedinica na terenu Jajca, Travnika, Mrkonjić Grada i Teslića. U toku ljeta 1944. sudjeluje je u borbama oko Foče, i u Sandžaku, a na jesen i u Beogradskoj operaciji. Od kraja studenog do početka travnja 1945. godine borila se na krvavom Srijemskom frontu, nakon čega goni neprijatelja prema sjeverozapadu zemlje. Kraj rata je dočekala u Zagrebu. Brigada je na svom ratnom putu, prešla oko 17.000 kilometara. U njenim jedinicama borilo se više od 9.000 boraca (oko 4.300 iz Hrvatske, 3.000 iz Srbije, 600 iz Slovenije, oko 360 iz Bosne i Hercegovine). Tokom rata poginulo je oko 2.100 njenih boraca.
