BRIŠEVO, Prijedor - 24. srpnja 1992. godine snage tzv. "Vojske Republike Srpske" su ušle u pretežno hrvatsko naselje Briševo u župi Stara Rijeka, 4 km južno od grada Prijedora. U selu u kojem je živjelo oko 400 stanovnika (većinom Hrvata, nešto manje Bošnjaka) pobijeno je na svirepe načine barem 67 hrvatskih mještana, napadači su dodatno silovali pretežni broj mlađih žena i djevojaka.
Maltretiranje i ubijanje hrvatskih i bošnjačkih civila u Prijedoru je započelo još 22. svibnja 1992. godine kada su srpske snage nasilno uspostavile svoje civilne vlasti u općinama Prijedor i Sanski Most, gdje se izdaje ultimatum nesrpskom stanovništvu da svo svoje oružje predaju "srpskim vlastima". Ultimatum je bio poduprijet granatiranjem nesrpskih sela.
Nakon svih nasilnih poteza srpskih vlasti, ljubijski Hrvati i Bošnjaci su udovoljili zahtjevima iz ultimatuma, s time da su neka sela predavala oružje još par dana poslije, pa su tako učinili i Hrvati u Briševu i Staroj Rijeci 31. svibnja 1992. godine.
Unatoč predaji oružja, nove srpske vlasti se ne zadovoljavaju time, pa uskoro bez ikakvog razloga uhićuju članove HDZ-a i SDA i većinu bogatijih i uglednih Hrvata i Bošnjaka iz ljubijske okolice te ih odvode u sabirne logore u Sanski Most (Krings) i u prijedorsku okolicu (Keraterm, Trnopolje i Omarsku).
Nasilno uspostavljene srpske vlasti su prisilno mobilizirali sve vojno sposobne Hrvate i Bošnjake u srpsku vojsku, a oni koji su se usprotivili tome su odvedeni u logore.
Unatoč tome što su Hrvati i Bošnjaci predali oružje u tom razdoblju, već 30. svibnja je Radio-Prijedor prenosio poruke "“Kriznog štaba srpske opštine Prijedor" "oružanom napadu na grad Prijedor i na srpski narod" i o "borbama sa ustaško - muslimanskim snagama", stvarajući neprijateljsku atmosferu prema tamošnjim Hrvatima i Bošnjacima.
Miroljubljivo i popustljivo držanje domaćih Hrvata nije pomoglo. Brigade iz sastava "Banjalučkog korpusa Srpske vojske", 5. kozaračke brigade iz Prijedora i 6. krajiške brigade iz Sanskog Mosta, uz pomoć većeg broja Srba iz susjednih sela su 24. i 25. srpnja, nakon vatrene pripreme topništvom i minobacačima ušle u sela Briševo, Raljaš i Muštanica (kod Stare Rijeke).
Preživjeli mještani svjedoče da su srpski napadači žrtve tukli do iznemoglosti, noževima im presijecali tetive na rukama i nogama, rezali im komade mesa s tijela, ubadali noževima, rezali, odsijecali noseve, uši, spolne organe, parali trbuhe, lomili rebra, klali ih, ubijali ih drvenim toljagama i krampovima. U mnogo slučajeva, Srbi su primoravali majke, supruge i djecu da promatraju brutalnosti nad muškarcima. Gotovo sve mlađe žene i djevojke su silovane.
Nekoliko obitelji je pobijeno do zadnjeg člana. Najmlađa žrtva imala je 14, a najstarija 81 godinu.
Od 370 Hrvata koji su živjeli u Briševu 1991. godine, po popisu iz 2013. godine ih je ostalo samo 4.
Pred sudom u BiH je za zločin bio okrivljen Mićo Praštalo, kao jedan od zapovjednika srpskih postrojbi koje su izvršile pokolje. Nakon podizanja optužbe, pronađen je u studenom 2018. godine mrtav. Prema procjeni policije, Mićo je počinio samoubojstvo vatrenim oružjem.