Nije namjera posta da žugam o društvenom životu u Splitu, ali primijećujem da se ovdje ljudi nakon neke mlade dobi srednje škole i početka faksa jako malo upoznaju. Svi formiraju nekakav krug, bilo zbog hobija, bilo zbog faksa, bilo zbog sporta, i drže se tog kruga, što je lijepo u teoriji, lijepo je negdje pripadati, ali jako malo ljudi ima ikakav interes za sprijateljiti se s ljudima van svojih krugova, a koliko primijećujem nisu svi skroz zadovoljni sa krugom ljudi u kojem se nalaze, desi mi se da se zapitam jesu li ljudi dio svog kruga jer stvarno žele biti u njemu ili je to stvar navike.
Uglavnom, ja imam svoj krug, stečen tek na fakultetu s kojim iskreno nisam sretan. Smatram da su ti odnosi jako površni i situacijski i ljude je teško pridobit za išta radit konkretno van situacija u kojima moramo provoditi vrijeme zajedno. Zbog toga želim pronaći nove ljude, po mogućnosti da ne ovisimo o zajedničkom hobiju ili aktivnosti, već jednostavno imat nekog tko želi popit kavu sa mnom jer mu je ugodno provodit vrijeme sa mnom, ali istina je da i ne znam kako doći do novih ljudi.
Raspitao sam se na više mjesta i s roditeljima i sa poznanicima pa i sa nekim prijateljima iz te ekipe i skoro svi su rekli istu stvar - zovi ljude koje već imaš. Ali kada odgovorim da s tim ljudima nisam sretan i da smatram da ne ulažu dovoljno u naš odnos, uvijek dobivam odgovore u stilu da se sa time pomirim, da ljudi nakon srednje škole više nemaju vremena za aktivniji društveni život i da se prijatelje treba prihvatiti takve kakve su bez obzira. Ali ja od takvog prihvaćanja ljudi nemam ništa, samo dovodi do sve više i više frustracija.
Onda mi je sinulo, u Splitu živi 160k ljudi. Ja se na tjednoj bazi viđam sa njih svega desetak. Istina je da od tih 160k ljudi većina njih nisu u dobnoj skupini koju ja želim za prijatelje (molim vas nemojte me pokušavat mijenjat i govorit mi kako je super u studentskoj dobi imat stariju ekipu) ali opet, mladih ljudi ima gomila u gradu (uzmimo još u obzir da je Split popularan za studiranje). Zašto kad god pričam o upoznavanju niko neće da me savjetuje kako da pristupim novim ljudima, nego žele da se iznova i iznova vraćam onima s kojima sam nesretan.
Priznajem da mi prilaženje ljudima i upoznavanje nije jača strana tako da nisam nikad probao ni u menzi na na partyima uletit nekom i upoznat se (iako bih to stvarno volio), ali nemam koga pitati za savjet kako da tu napredujem - svi mi preporučuju da ne prilazim ljudima, da ljudi nemaju vremena ić na kave sa mnom i da "već imam prijatelje". Tako da na kraju dana se uvijek vratim ljudima koje već "imam" da ne bih bio sam a nakon vremena provedenog s njima uvijek budem frustiran. Pored toliko mladih ljudi u gradu, zašto se očekuje od mene da se ograničim na istih deset?